Polacanthus (od starogrčkog poli-/πολυ- "mnogo" i akanta/ακανθα "trn" ili "bodlja"[3]) bio je rod ranih oklopljenih ankilosaura s bodljama iz razdoblja rane krede. U ranim prikazima imao je vrlo nedefiniranu glavu pošto su pronađeni samo ostaci tražnjeg dijela tijela. Živio je prije 130 do 125 milijuna godina na prostoru današnje zapadne Europe.[4]

Polacanthus
Pretpostavljeni izgled vrste P. foxii, rekonstruiran po izgledu roda Gastonia
Status zaštite
Status zaštite: Fosili
Raspon fosila
Rana kreda
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Reptilia
Nadred:Dinosauria
Red:Ornithischia
Porodica:Nodosauridae
Potporodica:Polacanthinae
Rod:Polacanthus
Owen vide Anoniman, 1865.[1]
Vrste
*†P. foxii Owen vide anoniman, 1865.[2] (tip.)
  • P. rudgwickensis Blows, 1996.
Baze podataka
 
Oklop vrste Polacanthus foxii

Polacanthus je dosezao dužinu od 4 do 5 m. Bio je četveronožni pripadnik reda Ornithischia, dinosaura s ptičjim kukovljem. Nije pronađeno mnogo njegovih ostataka, a neke važne anatomske osobine, kao što je izgled glave, ostaju slabo poznate.

Polacanthus je imao veliki leđni štit, tj. dermalnu kost iznad kukovlja koja nije bila spojena s drugim kostima, a imala je izrasline (tuberkule) na svojoj površini. Tu osobinu dijeli s ostalim "polakantinima" (primitivnim nodosauridima) kao što su Gastonia i Mymoorapelta. Na tom dijelu tijela imao je također malene okrugle kvrge i koštane bodlje, ali njihov točan raspored nije poznat. Pretpostavlja se da su se nalazile na bokovima.

Otkriće i vrste

uredi
 
Rekonstrukcija kostura vrste P. foxii, izradio Franz Nopcsa von Felső-Szilvás

Nakon roda Hylaeosaurus, Polacanthus je bio drugi ankilosaur otkriven u Engleskoj tijekom 19. stoljeća. Rod Polacanthus sastoji se od dvije europske vrste:

  • Polacanthus foxii - otkrio ju je William Fox na otoku Wight 1865. godine.[5] Otkriven je nepotpun kostur kojem su nedostajali glava, vrat, prednji dio oklopa i prednji udovi. Do danas su pronađena još dva nepotpuna skeleta. Drugi primjerak pronašao je Dr. William T. Blows 1979. godine, a izložen je u londonskom Prirodoslovnom muzeju. To je prvi primjerak kod kojeg su pronađeni vratni kralješci i prednji dio oklopa.[6]
  • P. rudgwickensis - imenovan je 1996. godine od strane Dr. Williama T. Blowsa,[7] nakon pregleda nekih fosila pronađenih 1985. za koje se smatralo da pripadaju Iguanodonu i koji su bili izloženi u Muzeju Horsham u Sussexu. Ostaci su nepotpuni i uključuju nekoliko nepotpunih kralježaka, nepotpune skapulokorakoidne kosti, krajnji dio ramene kosti, gotovo potpunu desnu goljeničnu kost, dijelovi rebara i dva osteoderma. Smatra se da je P. rudgwickensis bio oko 30% veći od tipične vrste, P. foxii, a od nje se razlikovao i po brojnim osobinama kralježaka i dermalnog oklopa. Ta vrsta dobila je naziv po selu Rudgwick u Zapadnom Sussexu i otkrivena je u kamenolomu kompanije "Rudgwick Brickworks", na njegovom dnu u sivo-zelenom laporu formacije Wessex. Potječe iz perioda Barremija, prije 124 do 132 milijuna godina.

Sistematika

uredi

Neki znanstvenici smatraju da je rod Hylaeosaurus – kod kojeg su poznati prednji dijelovi tijela – sinonim za Polacanthus, pa se on ponekad tako i svrstava.

Sistematsko svrstavanje u infraredu Ankylosauria još uvijek je sporno pitanje. Prema Polacanthusu svoj je naziv dobio takson Polacanthidae ili Polacanthinae, grupa ankilosaura koji se ponekad svrstavaju u Ankylosauridae, a ponekada uNodosauridae; ponekada se promatraju i kao samostalna porodica. Preciznu je klasifikaciju teško postići zbog nepotpunih ostataka, pa stoga M. Vickaryous et al. (2004.) svrstavaju rod Polacanthus kao "Ankylosauria incertae sedis".

Literatura

uredi
  1. Autorstvo dato kao Huxley, 1867. prema nekim izvorima, kao u drugom izdanju The Dinosauria.
  2. Autorstvo dato kao Hulke, 1881. prema nekim izvorima, kao u drugom izdanju The Dinosauria.
  3. Liddell & Scott. 1980. Greek-English Lexicon, Abridged Edition. Oxford University Press, Oxford, UK. ISBN 0-19-910207-4
  4. Holtz, Thomas R. Jr. (2011) Dinosaurs: The Most Complete, Up-to-Date Encyclopedia for Dinosaur Lovers of All Ages, Winter 2010 Appendix.
  5. Fox W. (1865). On a new Wealden saurian named Polacanthus. Report of the British Association for the Advancement of Science, 1865 for 1864, str. 56.
  6. Blows WT. (1987). The armoured dinosaur Polacanthus foxi, from the Lower Cretaceous of the Isle of Wight, Palaeontology. 30, 557–580
  7. Blows WT (1996) A new species of Polacanthus (Ornithischia; Ankylosauria) from the Lower Cretaceous of Sussex, England. Geological Magazine, 133 (6): str. 671. - 682.
  • Blows WT. 2001. Dermal Armor of Polacanthine Dinosaurs. Carpenter, Kenneth(ed) (ur.). The Armored Dinosaurs. Indiana University Press. str. str. 363.–385. ISBN 0-253-33964-2CS1 održavanje: dodatni tekst: editors list (link)
  • Carpenter K. 2001. Phylogenetic analysis of the Ankylosauria. Carpenter, Kenneth(ed) (ur.). The Armored Dinosaurs. Indiana University Press. str. str. 455.–484. ISBN 0-253-33964-2CS1 održavanje: dodatni tekst: editors list (link)
  • Matthew K. Vickaryous, Teresa Maryańska und David B. Weishampel: Ankylosauria. In: David Weishampel, Peter Dodson und Halszka Osmólska (Hrsg.): The Dinosauria. University of California Press, 2004. ISBN 0520242092; str. 363. – 392.
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Polacanthus