Roditeljstvo: razlika između inačica

'''Roditeljstvo''' ili '''odgoj djece''' ([[engleski jezik|eng.]]: ''parenting'') promiče i podržava tjelesni, emocionalni, društveni i intelektualni razvoj djeteta od najranije do odrasle dobi. Roditeljstvo se odnosi na zamršenost odgoja djeteta, a ne isključivo na biološki odnos.<ref>{{Citiranje knjige|last=Jane B. Brooks|url=https://books.google.com/books?id=CZE0AAAAQBAJ|title=The Process of Parenting: Ninth Edition|date=28 September 2012|publisher=McGraw-Hill Higher Education|isbn=978-0-07-746918-4}} For the legal definition of parenting and parenthood see: Haim Abraham, [https://papers.ssrn.com/sol3/papers.cfm?abstract_id=2925886 A Family Is What You Make It? Legal Recognition and Regulation of Multiple Parents] (2017)</ref>

[[Društvena klasa]], [[bogatstvo]], kultura i [[Dohodak|prihod]] roditelja imaju vrlo snažan utjecaj na metode odgoja djece.<ref>{{Citiranje časopisa|last=Lareau|first=Annette|year=2002|title=Invisible Inequality: Social Class and Child Rearing in Black Families and White Families|journal=American Sociological Review|volume=67|issue=5|pages=747–76|doi=10.2307/3088916|jstor=3088916}}</ref> Kulturne vrijednosti igraju veliku ulogu u tome kako roditelj odgaja svoje dijete. Međutim, roditeljstvo se razvija s vremenom, s promjenom kulturoloških praksi, društvenih normi i tradicije. To pokazuju i istraživanja o čimbenicima koji utječu na roditeljske odluke. <ref>Shizuka, P. (2019). Social Class, Gender, and Contemporary Parenting Standards in the United States: Evidence from a National Survey Experiment. Social Forces, 98(1), 31–58. https://doi.org/10.1093/sf/soy107/ref></ref> <ref>{{Citiranje weba|title=20th Century Evolution of American Parenting Styles|url=http://www.parentradar.com/20th-century-evolution-of-american-parenting-styles|access-date=11 May 2015}}</ref>

Roditeljski stilovi razlikuju se ovisno o povijesnom razdoblju, rasi ili etničkoj pripadnosti, društvenoj klasi, sklonostima i nekim drugim društvenim značajkama.<ref>{{Citiranje knjige|last=JON.|first=WITT|title=SOC 2018.|date=2017|publisher=McGraw-Hill|isbn=978-1-259-70272-3|edition=5TH|location=[S.l.]|oclc=968304061}}</ref> Nadalje, istraživanja pokazuju da povijest odgajanja, u smislu privrženosti različitim kvalitetama i roditeljske psihopatologije, osobito nakon neugodnih iskustava, može snažno utjecati na roditeljsku osjetljivost i ishode djeteta.<ref>Schechter, D.S., & Willheim, E. (2009). Disturbances of attachment and parental psychopathology in early childhood. Infant and Early Childhood Mental Health Issue. Child and Adolescent Psychiatry Clinics of North America, 18(3), 665-87.</ref><ref>Grienenberger, J., Kelly, K. & Slade, A. (2005). Maternal Reflective Functioning, Mother-Infant Affective Communication and Infant Attachment: Exploring The Link Between Mental States and Observed Caregiving. Attachment and Human Development, 7, 299-311.</ref> <ref>{{Citiranje časopisa|last=Lieberman|first=A.F.|last2=Padrón|first2=E.|last3=Van Horn|first3=P.|last4=Harris|first4=W.W.|year=2005|title=Angels in the nursery: The intergenerational transmission of benevolent parental influences|journal=Infant Ment. Health J.|volume=26|issue=6|pages=504–20|citeseerx=10.1.1.964.1341|doi=10.1002/imhj.20071|pmid=28682485}}</ref>

Razvojna psihologinja [[Diana Baumrind]] identificirala je tri glavna roditeljska stila u ranom razvoju djeteta: autoritativni, autoritarni i popustljivi.<ref>Baumrind, D. (1967). Child care practices anteceding three patterns of preschool behavior. Genetic Psychology Monographs, 75, 43–88.</ref> <ref>Baumrind, D. (1971). Current patterns of parental authority" ''Developmental Psychology'' 4 (1, Pt. 2), 1–103.</ref><ref>{{Citiranje časopisa|last=Baumrind|first=D.|year=1978|title=Parental disciplinary patterns and social competence in children|journal=Youth & Society|volume=9|issue=3|pages=238–76|doi=10.1177/0044118X7800900302}}</ref><ref>McKay M (2006). [http://scholarsarchive.byu.edu/etd/453/ Parenting practices in emerging adulthood: Development of a new measure.] Thesis, Brigham Young University. Retrieved 9 February 2016.</ref> Ti su stilovi roditeljstva naknadno prošireni na četiri tako da uključuju i neuključeni stil. Istraživanje <ref>{{Citiranje weba|last=Rubin|first=Mark|date=2015|title=Social Class Differences in Mental Health: Do Parenting Style and Friendship Play a Role?|url=https://sites.google.com/site/markrubinsocialpsychresearch/social-class-differences-in-mental-health-do-parenting-style-and-friendship-play-a-role|access-date=August 29, 2017|website=Mark Rubin Social Psychology Research}}</ref> je otkrilo da je roditeljski stil značajno povezan s kasnijim mentalnim zdravljem i dobrobiti djeteta. Konkretno, autoritativno roditeljstvo pozitivno je povezano s mentalnim zdravljem i zadovoljstvom životom, a autoritarno roditeljstvo negativno je povezano s tim varijablama. <ref>{{Citiranje časopisa|last=Rubin|first=M.|last2=Kelly|first2=B M.|year=2015|title=A cross-sectional investigation of parenting style and friendship as mediators of the relation between social class and mental health in a university community|journal=International Journal for Equity in Health|volume=14|issue=87|pages=1–11|doi=10.1186/s12939-015-0227-2|pmc=4595251|pmid=26438013}}</ref> S autoritarnim i popustljivim roditeljstvom na suprotnim stranama spektra, većina konvencionalnih suvremenih modela roditeljstva nalazi se negdje između.

Autoritativan ili dosljedni stil kombinira čvrstu roditeljsku kontrolu i veliku emocionalnu toplinu. Autoritativni roditelji oslanjaju se na podržavanje poželjnih ponašanja i rijetku primjenu kazne. Roditelji su svjesniji djetetovih osjećaja i sposobnosti te podržavaju razvoj djetetove autonomije u razumnim granicama. U komunikaciji roditelj-dijete postoji atmosfera davanja i uzimanja, a kontrola i podrška su uravnotežene. Neka istraživanja  su pokazala da je ovaj stil roditeljstva blagotvorniji od previše tvrdog autoritarnog stila ili previše mekog dopuštajućeg stila. <ref>{{Citiranje knjige|last=Hedstrom|first=Ellen|url=http://urn.kb.se/resolve?urn=urn:nbn:se:hkr:diva-16101|title=Parenting Style as a Predictor of Internal and External Behavioural Symptoms in Children : The Child&apos;s Perspective|date=2016}}</ref> . Kad se primjenjuje bez fizičkog kažnjavanja, postižu se najpovoljniji rezultati s najmanje problema. Djeca postižu bolje rezultate u smislu sposobnosti, mentalnog zdravlja i društvenog razvoja od one koja odgajaju roditelji s popustljivim, autoritarnim ili zanemarujućim stilovima. <ref>Joseph M. V., John J. (2008). Global Academic Society Journal: Social Science Insight, Vol. 1, No. 5, pp. 16-25. ISSN 2029-0365 {{Citiranje weba|title=Impact of Parenting Styles on Child Development|url=http://scholararticles.net/impact-of-parenting-styles-on-child-development}}</ref>

Autoritarni roditelji su vrlo kruti i strog. Pred djetetom se postavljaju visoki zahtjevi, ali postoji malo emocionalne topline. Roditelji koji prakticiraju roditeljstvo u autoritarnom stilu imaju strogo postavljena pravila i očekivanja o kojima se ne može pregovarati i zahtijevaju rigidnu poslušnost. Kad se pravila ne poštuju, kazna se često koristi za osiguravanje buduće poslušnosti. Obično nema objašnjenja kazne osim da je dijete u neprilici zbog kršenja pravila. Ovaj roditeljski stil snažno je povezan s [[Tjelesna kazna|tjelesnim kažnjavanjem]]. Tipičan odgovor na djetetovo pitanje autoriteta često je: "jer sam ja tako rekao/la". Diana Baumrind je otkrila da su djeca odgajana u autoritarnom stilu manje vesela, lošijeg raspoloženija i podložnija stresu. U mnogim slučajevima ta su djeca pokazala pasivnu agresiju. Ovaj roditeljski stil može negativno utjecati na obrazovni uspjeh i karijeru, dok čvrst i ohrabrujući roditeljski stil utječe pozitivno. <ref>Zahedani ZZ, Rezaee R, Yazdani Z, Bagheri S, Nabeiei P. J Adv Med Educ Prof. 2016; 4:130–4 {{Citiranje časopisa|last=ZAHED ZAHEDANI Z|last2=REZAEE R|last3=YAZDANI Z|last4=BAGHERI S|last5=NABEIEI P|year=2016|title=The Influence of Parenting Style on Academic Achievement and Career Path|journal=Journal of Advances in Medical Education & Professionalism|volume=4|issue=3|pages=130–134|pmc=4927255|pmid=27382580}}</ref>

Popustljivo roditeljstvo postalo je nakon Drugog svjetskog rata popularnija roditeljska metoda za obitelji srednje klase. <ref>{{Citiranje časopisa|last=Lassonde|first=Stephen|date=2017|title=Authority, disciplinary intimacy & parenting in middle-class America|url=https://www.tandfonline.com/doi/full/10.1080/17405629.2017.1300577|journal=European Journal of Developmental Psychology|volume=14|issue=6|pages=714–732|doi=10.1080/17405629.2017.1300577}}</ref> U takvim se uvjetima djetetova sloboda i autonomija visoko cijene, a roditelji se prvenstveno oslanjaju na razgovor i pojašnjavanje, bez jasno postavljenih granica. Roditelji su nezahtjevni, pa stoga u ovom roditeljskom stilu ima malo kazna ili izričitih pravila. Ovi roditelji kažu da njihova djeca su slobodna od vanjskih ograničenja i imaju tendenciju da jako reagiraju na sve što dijete želi. Djeca popustljivih roditelja općenito su sretna, ali ponekad pokazuju nisku razinu samokontrole i samopouzdanja jer nemaju strukturu kod kuće. <ref>{{Citiranje weba|title=permissive parenting|url=https://www.canr.msu.edu/news/permissive_parenting_style|website=MSU.EDU}}</ref>

Neuključeni, indiferentni ili zanemarujući roditeljski stil je prisutan kada su roditelji često emocionalno ili fizički odsutni. Imaju malo ili nimalo očekivanja od djeteta, malo s njim komuniciraju i redovito nemaju komunikaciju te ne reagiraju na djetetove potrebe i imaju malo. Često nemaju kontorlukontrolu nad djetetovim ponašanjem i ne postavljaju granice. Kada su prisutni, mogu pružiti ono što je djetetu potrebno za preživljavanje uz malo ili bez angažmana. Često postoji veliki jaz između roditelja i djece s takvim roditeljskim stilom.  Djeca koja imaju malo ili nimalo komunikacije s vlastitim roditeljima obično su žrtve druge djece i mogu i sami imati probleme ponašanja. Djeca neuključenih roditelja često imaju izazove u području socijalne kompetencije, akademskog uspjeha i psihosocijalnog razvoja.

[[Datoteka:Father_and_child.jpg|mini| Otac i sin]]