Bleiburška tragedija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ispravak |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 137:
== Hrvatska stradanja u brojkama ==
[[Slika:Denkmal für kommunistische Nachkriegsverbrechen, Mirogoj, Zagreb.JPG|mini|280px|Spomenik žrtvama na [[Mirogoj]]u u [[Zagreb]]u.]]
Među najranijim podatcima iz kojih možemo čitati o zarobljenima na zapadnim granicama Nove Jugoslavije, među kojima su mnogi kasnije pobijeni, je članak general JNA Ivana Dolničara u službenom glasilu [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]] "Borba" 1949. god., u kojemu se citira ''Saopštenje'' Ministarstva unutrašnjih poslova FNRJ iz iste godine: prema tom izvoruu, u operacijama na kraju rata je bilo "zarobljeno 341.405 neprijateljskih vojnika, od kojih je: '221.287 okupatorskih vojnika (op.: zacijelo general Dolničar tu uračunava i pripadnike legionarskih njemačkih postrojbi, poput [[369. hrvatska "Vražja" divizija|369. "Vražje" divizije]], [[373. "Tigar" divizija|373. "Tigar" divizije]] i [[392. (hrvatska) pješačka divizija|392. "Plave" divizije Wehrmachta]], koji su uglavnom bili Hrvati) … i 120.150 kvislinških vojnika'.<ref name=":2">Martina Grahek Ravančić, op. cit., str. 863</ref> Prema izvješću opunomoćenika OZNA-e Dimitrija Georgijevića načelniku te službe zamjeniku maršala Tita [[Aleksandar Ranković|Aleksandru Rankoviću]] od 12. srpnja 1945. godine, u tada uspostavljenim logorima u Jugoslaviji bilo je vrlo mnogo zarobljenih vojnika poraženih vojski, među kojima bilo 81 tisuća Nijemaca, po nešto manje od tisuću Austrijanaca i Mađara, 12 tisuća Talijana, oko 500 četnika i oko 20 tisuća Hrvata - ustaša i domobrana. S obzirom na to da nema naznaka da su "zarobljeni neprijatelji" u to vrijeme puštani kućama, moglo se ocijeniti da je broj do tada pobijenih Hrvata bio doista drastičan - sve ako Dolničar o ubijanjima nije pisao u svojemu članku.<ref>[http://www.znaci.net/00003/665.pdf "Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj, 1944. - 1946. DOKUMENTI: Zagreb i Središnja Hrvatska"], dokument 148., str. 517-524, Hrvatski institut za povijest, 2008.</ref>
Franjo Tuđman, koji je tokom Bleiburga bio jedan od hrvatskih predstavnika pri Vhovnom štabu JNA<ref>{{Citiranje weba |last=Ured Predsjednika Republike Hrvatske 2009. |title=Životopis: Dr. Franjo Tudjman povjesnicar i drzavnik |url=http://www.predsjednik.hr/Predsjednik |url-status=bot: unknown |accessdate=2021-05-18 |archive-date=25. studenoga 2012. |archive-url=https://web.archive.org/web/20121125000328/http://www.predsjednik.hr/Predsjednik }}</ref> u svojoj knjizi Bespuća povijesne zbiljnosti, u poglavlju "Bleiburški mit", navodi da je kod Bleiburga došlo do "paroksizma uveličavanja" žrtvi na 500.000 i više, slično Jasenovcu.<ref>{{Citiranje knjige |title=Bespuća povijesne zbiljnosti: rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja |first=Franjo |last=Tuđman |year=1989 |url=https://books.google.com/books?id=eEaBAAAAIAAJ&newbks=0&hl=en |language=hr |pages=109 |publisher=Nakladni zavod Matice hrvatske |isbn=978-86-401-0042-7}}</ref> Tuđman u svojim radovima iz 1980.-ih godina navodi 35 do 40 tisuća žrtvi u svemu vezano za Bleiburg.<ref>{{Citiranje knjige |title=Balkan Holocausts?: Serbian and Croatian Victim Centered Propaganda and the War in Yugoslavia |first=David Bruce |last=Macdonald |year=2002 |url=https://books.google.com/books?id=kBjrJyen4FEC&newbks=0&hl=en |language=en |pages=172 |publisher=Manchester University Press |isbn=978-0-7190-6467-8}}</ref> Tuđman također citira savezničke izvještaje po kojima je novim vlastima s Bleiburga i iz ostalih dijelova Austrije do 1. lipnja 1945 sveukupno izručeno 26.399 pripadnika “jugoslavenskih kvislinških postrojbi” (kasnije se taj broj povećao na 29.792 zarobljenika), od tih 12.196 Hrvata, 5.480 Srba, 8.263 Slovenaca, te 400 Crnogoraca.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.scribd.com/document/359264763/Bespuca-povijesne-zbiljnosti-Franjo-Tudman-pdf |title=Bespuca povijesne zbiljnosti - Franjo Tudman.pdf, str. 105 |work=Scribd |language=en |accessdate=2021-01-30}}</ref>
| |||