Wikipedija

Frane Tente: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
mNema sažetka uređivanja
Oznake: uklonjeno uređivanje mobilni uređaj m.wiki
Redak 4:
Rodio se je 1928. godine, od oca Nikole, financijskog službenika rodom iz [[Mravince|Mravinaca]] i majke Darinke r. Čulić, kućanice iz Splita. Imao je dvojicu braće te tri sestre. Živjeli su u skromnom domu na [[Gripe|Gripama]].
 
Najstariji Franin brat Maksimilijan, bio je pripadnik [[Ustaška vojnica|Ustaške vojnice]], s činom dovodnika. Britanci su ga [[Pokolj u Bleiburgu|nakon rata zarobili na Bleiburgu]] i predali partizanima, nakon čega je njegova sudbina nepoznata. Smatra se da je strijeljan u okolici Šentvida.<ref>[https://direktno.hr/direkt/znate-li-tko-mladic-koji-prvi-komunistickoj-jugoslaviji-izvjesio-hrvatsku-zastavu-splitug-103690/] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20181031005212/https://direktno.hr/direkt/znate-li-tko-mladic-koji-prvi-komunistickoj-jugoslaviji-izvjesio-hrvatsku-zastavu-splitug-103690/|date=31. listopada 2018.}} direktno.hr</ref> Frane Tente pristupa 1944. godine u Ustašku mladež, a zatim prelazi u jurišnike.<ref>[http://croatiarediviva.com/wp-content/uploads/2017/09/Tusculum_Vol10_1_web_Matkovic.pdf] Blanka Matković: Prilog poznavanju povijesti grada Splita i okolice u poratnom razdoblju (1946. – 1947.): nepoznati detalji iz dosjea Frane Tente</ref> Bježeći pred partizanima, sedamnaestogodišnji Frane Tente dijelio je sudbinu brojnih Hrvata koji su prošli [[Svibanjska katastrofa|Svibanjsku katastrofu]]. Kod Dravograda je zarobljen, te je na [[Križni put|Križnom putu]] doveden do Zagreba, a zatim do Bjelovara. Imao je više sreće od brata: iz [[logor u Bjelovaru|bjelovarskog]] logora pušten je kući u kojimaSplit.
je ostao do pada Splita.<ref>[http://croatiarediviva.com/wp-content/uploads/2017/09/Tusculum_Vol10_1_web_Matkovic.pdf] Blanka Matković: Prilog poznavanju povijesti grada Splita i okolice u poratnom razdoblju (1946. – 1947.): nepoznati detalji iz dosjea Frane Tente</ref> Bježeći pred partizanima, sedamnaestogodišnji Frane Tente dijelio je sudbinu brojnih Hrvata koji su prošli [[Svibanjska katastrofa|Svibanjsku katastrofu]]. Kod Dravograda je zarobljen, te je na [[Križni put|Križnom putu]] doveden do Zagreba, a zatim do Bjelovara. Imao je više sreće od brata: iz [[logor u Bjelovaru|bjelovarskog]] logora pušten je kući u Split.
 
Po dolasku u Split nastavlja pohađati Klasičnu gimnaziju, gdje upisuje 5.a razred. Prvi put uhićen je u noći s 19. na 20. srpnja 1946., prilikom pretresa njegovog doma, nakon što je na zgradi splitske gimnazije oslikao lik [[ustaše|ustaškog]] poglavnika [[Ante Pavelić]]a povodom njegova [[Antun Padovanski|imendana]].<ref>[https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/frane-tente-dobiva-spomenik-u-splitu---587837.html Frane Tente dobiva spomenik u Splitu]. Pristupljeno 30. prosinca 2019.</ref> Na temelju sačuvanih podataka u ne može se precizno zaključiti duljina boravka u istražnom zatvoru, ali kako je Frane Tente dao treći iskaz 5. kolovoza 1946, trajanje istražnog zatvora je iznosilo više od dva tjedna. Prema dostupnim podacima u arhivima [[UDBA|UDBE]], koji su često proturječni, Frane se povezao s grupom mladića i djevojaka u drugoj polovini 1946. godine. Oni su osnovali Hrvatski oslobodilački pokret i sastajali se po kućama kako bi dogovorili otpor komunističkom režimu.<ref>[https://www.slobodnadalmacija.hr/dalmacija/split/clanak/id/286926/neispricana-prica-kako-je-1948-u-lepoglavi-ubijen-mladi-splicanin-frane-tente] Neispričana priča: kako je 1948. u Lepoglavi ubijen mladi Splićanin Frane Tente</ref> Taj otpor, po izjavama svjedoka bio je pisanje i dijeljenje letaka, kao i crtanje grafita i parola.
 
SimbolikaNakon vrhašto Marjana bilaga je hrvatskaOZNA zastavapustila, simbolFrane hrvatstvaTente ije zadržalau seSplitu doje nastavio pohađati Klasičnu danasgimnaziju. PredstavljalaBio je prkosučenik nenarodnimsedmog režimimarazreda. U jugokomunističkoj Jugoslaviji na vrh je stavljena jugoslavenska zastava. Tu je bila prigodaU zaJugoslaviji iskazna prosvjedavrh Marjana je stavljena jugoslavenska zastava. S tom skupinom istomišljenika iz Hrvatskog oslobodilačkog pokreta (Frane Bettini (22), Ivica Bavčević (22), [[Nikola Pensa]] (22), Jelka Betica (42), Vlaho Zelinak (45), Borica Jonić (20), Ruža Anić (19), Katica Šanić (20), Jakov Kirigin (19), bogoslov [[Tomislav Karaman]] (21, poslije svećenik i generalni vikar splitske nadbiskupije), [[Vjekoslav Matijević]] (20) i Frane Tente (19))<ref>[http://www.tomislavjonjic.iz.hr/knjige_otpor.pdf Organizirani otpor jugoslavenskomu komunističkom režimu u Hrvatskoj 1945.-1953.] [[Tomislav Jonjić]] Review of Croatian History 3/2007, br.1, 109 - 145</ref> upustio se u prosvjednu akciju [[10. travnja]] [[1947.]] (na 6. godišnjicu osnivanja [[NDH]]) godine na vrhu [[Marjan]]u je skinuo je jugoslavensku zastavu s crvenom zvijezdom i stavio 18 metarski hrvatski barjak.<ref>Obljetnica Društva političkih zatvorenika. Na Marjanu se vijori hrvatska zastava. Slobodna Dalmacija 11. travnja 2003. Autor: S.Š. Snimio: Nikola Vilić.</ref> Akcija je izazvala šok. Istraga je počela. Već za dva tjedna uslijedila su uhićenja. Prvi je uhićen Bettini, 29. travnja, a do 18. svibnja svi su bili u splitskome zatvoru, među njima i Tente. Iako su svi bili maloljetni, prošli su užasni istražni postupak i izvedeni su pred sud. Presuda je uslijedila vrlo brzo. Okružni sud srednje Dalmacije u Splitu presudio je 27. svibnja. Optuženi su da podrivaju SFRJ, a u stvari su tiskali različite letke i pisali parole po ulicama. Premda maloljetan, zatočen je u kaznionici u Lepoglavi.▼
Nakon što ga je OZNA pustila, Frane Tente je u Splitu je nastavio pohađati Klasičnu gimnaziju. Bio je učenik sedmog razreda.
 
▲Simbolika vrha Marjana bila je hrvatska zastava, simbol hrvatstva i zadržala se do danas. Predstavljala je prkos nenarodnim režimima. U jugokomunističkoj Jugoslaviji na vrh je stavljena jugoslavenska zastava. Tu je bila prigoda za iskaz prosvjeda. S tom skupinom istomišljenika iz Hrvatskog oslobodilačkog pokreta (Frane Bettini (22), Ivica Bavčević (22), [[Nikola Pensa]] (22), Jelka Betica (42), Vlaho Zelinak (45), Borica Jonić (20), Ruža Anić (19), Katica Šanić (20), Jakov Kirigin (19), bogoslov [[Tomislav Karaman]] (21, poslije svećenik i generalni vikar splitske nadbiskupije), [[Vjekoslav Matijević]] (20) i Frane Tente (19))<ref>[http://www.tomislavjonjic.iz.hr/knjige_otpor.pdf Organizirani otpor jugoslavenskomu komunističkom režimu u Hrvatskoj 1945.-1953.] [[Tomislav Jonjić]] Review of Croatian History 3/2007, br.1, 109 - 145</ref> upustio se u prosvjednu akciju [[10. travnja]] [[1947.]] (na 6. godišnjicu osnivanja [[NDH]]) godine na vrhu [[Marjan]]u je skinuo je jugoslavensku zastavu s crvenom zvijezdom i stavio 18 metarski hrvatski barjak.<ref>Obljetnica Društva političkih zatvorenika. Na Marjanu se vijori hrvatska zastava. Slobodna Dalmacija 11. travnja 2003. Autor: S.Š. Snimio: Nikola Vilić.</ref> Akcija je izazvala šok. Istraga je počela. Već za dva tjedna uslijedila su uhićenja. Prvi je uhićen Bettini, 29. travnja, a do 18. svibnja svi su bili u splitskome zatvoru, među njima i Tente. Iako su svi bili maloljetni, prošli su užasni istražni postupak i izvedeni su pred sud. Presuda je uslijedila vrlo brzo. Okružni sud srednje Dalmacije u Splitu presudio je 27. svibnja. Optuženi su da podrivaju SFRJ, a u stvari su tiskali različite letke i pisali parole po ulicama. Premda maloljetan, zatočen je u kaznionici u Lepoglavi.
 
Osuđen je, a u obrazloženji presude stajalo je da je osuđen i kažnjen jer je:
Line 20 ⟶ 17:
Presuda je sadržavala još toga. Osim izvješene zastave, teretilo ih se za organiziranje udruženja koje je imalo za cilj nasilno djelovanje u svrhu rušenja ustavnog poretka u FNRJ, sastavljanje i rasturanje letaka s pozivom na otpor, pisanje parola tipa "Doli Tito" i "Živija HOP", dizanje bune među seljacima u [[Žeževica|Žeževici]],<!-- gdje, kad? --> nabavu sanitetskog materijala za odmetničke bande (za što su optužli Pensu), vrbovanje članova u HOP, pokušaj prebacivanja u odmetničke bande (za što su optužili Jakova Kirigina) i dr. Režimske ''[[Slobodna Dalmacija]]'' od 31. svibnja 1947. spominjala je i kidanje slike Ive Lole Ribara, a vješanje hrvatske zastave nazvala je "vješanje ustaške zastave", a akciju nazvala "izdajstvom ostataka fašizma".
 
Nakon presude Tente je sproveden u Šibenik, pa u kaznionicu u Lepoglavu, a nakon toga na [[prisilni rad]] na izgradnju pruge Šamac - Sarajevo. Nakon toga nastavio je odsluženje petogodišnje kazne u Lepoglavi. Ondje je umro u nehumanim uvjetima. Lepoglavska kaznionica, premda na manje zlom glasu od one u Gradišci i logora iz NDH koji su svoju mračnu funkciju nastavili i poslije oslobođenja od osovinske vlasti, bila je na zlom glasu kao mučilište hrvatskih rodoljuba i disidenata: "milicionari su političke zatvorenike udarali šakama, čizmama, toljagama, željeznim šipkama. Gušili su ih, vezali lancima da im noge ne dopru do poda, fiksirali im noge uz glavu, bacali ih polugole u ledene samice, izvodili ih na hinjene egzekucije, ozljeđivali ih. Osuđenik nije znao kada će biti prozvan i tučen, a u prvim poslijeratnim godinama ni kada će biti odveden na obližnju pješčaru i ubijen." Ondašnji upravitelj je bio major KNOJ-a [[Josip Špiranec]]. Upravitelj je bio na zlu glasu: primjerice, osobno je izradio nacrte za tri vrste okova: od 12&nbsp;kg, od 20&nbsp;kg i od 50&nbsp;kg. Smatra se da je upravitelj kaznionice odgovoran za smrt najmanje dvjestotinjak ljudi.<ref>Dokumentacije: dr. [[Augustin Franić]], Lepoglava, mučilište i gubilište hrvatskih političkih zatvorenika, Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, Dubrovnik 2010.; i druge</ref> Tijekom zime 1946./47. po zapovijedi upravitelja kaznionice Frane Tente je zatvoren u samici. Tenti su stražari zapovijedili skinuti svu odjeću osim donjeg rublja. Potom su mu na noge stavili [[okov]]e i odveli u visoku prostoriju bez stakla u kojoj su ga zatvorili. Prethodno su pod zalili su vodom, da se stvori led. Iste zime, veljače 1948., Frane Tente umro je od upale pluća. Drugi dokumenti pisali su da je Tente umro u dvadesetoj godini 8. studenog 1948. godine u 16 sati. U zatvorskom izvješću stajalo je da je umro od "vodene upale porebrice i tuberkulozne upale mozgovnih opna". Franino tijelo nikad nisu vratili, pa mu se ni do danas ne zna za grob.
 
Detalje o smrti nije se moglo doznati u potpunosti, nego tek u sitnim fragmentima. Obitelji je Franine zadnje dane prepričao Franin suborac i supatnik [[Vjekoslav Matijević]], koji je 1947. skupa s Franom razvio hrvatski barjak na Marjanu.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Frane_Tente"