Adalbert Praški: razlika između inačica

| ime = Adalbert Praški<br>{{Small|(Vojtjeh Slavniković)}}

'''Adalbert Praški''' ili '''Vojtjeh Slavniković''' ([[Češki jezik|češ.]] ''Vojtěch''; [[Libice nad Cidlinou]], oko [[956.]], – [[Elbląg]], [[23. travnja]], [[997.]]) katolički je [[mučenik]], [[biskup]] i [[svetac]].<ref>{{Citiranje knjige|last=Dvornik|first=František|title=Sveti Vojtjeh Adalbert. Svetac Bijelih Hrvata|publisher=Kršćanska sadašnjost|isbn=978-953-151-703-4|location=Zagreb}}</ref>

Vojtjehovu braću i cijelesve [[SlavnikovićiSlavníkovci|SlavnikovićeSlavníkovce]] je te godine u Libici pobio njihov rođak, češki [[knez]] Boleslav II. Adalbertu je u Pragu život bio u opasnosti pa je 989. napustio Prag i otišao u Rim gdje je utočište našao u [[Samostan|samostanu]] sv. Bonifacija i Aleksija u kojem je postao [[Benediktinci|benediktinac]]. Iz Rima se 992. vratio na prašku biskupsku stolicu nakon intervencije cara [[Oton III., car Svetog Rimskog Carstva|Otona III.]] koji je zaprijetio češkom knezu Boleslavu II. zahtijevajući od njega da biskupu Adalbertu garantira siguran život i rad. Adalbert se vratio u Prag, ali je zbog jake češke [[Oporba|oporbe]] 994. ponovno napustio Češku i otišao misionariti u Ugarsku gdje je misionario i njegov polubrat [[Sveti Radim Gaudencije|Radim Gaudencije]].<ref name=":0" /><ref name=":1" />

Iz Ugarske je otišao u Poljsku, u [[Gniezno]], na dvor poljskoga kneza [[Boleslav I. Hrabri|Boleslava I. Hrabrog]] iz dinastije [[Pjastovići|Pjastovića]]. Dok je boravio u Poljskoj, Adalbert je saznao za masakr koji se je dogodio u Libici 28. rujna 995. Knez Sobjeslav Slavniković, najstariji Adalbertov brat, u doba češkoga masakra bio je zajedno s njemačkim [[Car|carem]] Otonom III. u vojnom pohodu [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]] protiv Prusa na sjeveru današnje Poljske. Na intervenciju poljskoga kneza [[Boleslav I. Hrabri|Boleslava I. Hrabrog]] i njegove žene Dubravke, Adalbert je po treći put trebao preuzeti biskupsku stolicu u Pragu. Adalbert se nije vratio u Prag zbog prijetnji [[Smrt|smrću]] koje su mu uputili češki [[Plemstvo|plemići]], poglavito Vršovići koji su sudjelovali u masakru u Libici. Adalbert je naposljetku otišao u Rim, gdje je tada boravio car Oton III. s kojim se Adalbert sprijateljio i postao mu savjetnik za svjetovna i [[Vjera|vjerska]] pitanja.<ref name=":0" /><ref name=":1" />