|
== Životopis ==
Osman Nuri Hadžić rođenpočinje jepisati uveoma Mostaru 1869. godinerano. [[Mekteb1892.]], [[ruždija|ruždiju]]godine ise [[medresa|medresu]]je, Hadžićjoš jekao završioučenik usarajevske svomŠerijatske rodnomsudačke [[Mostar]]uškole, ajavio [[šerijat]]skuzbirkom sudačkuistočnjačkih školuaforizama u [[SarajevoFrano Supilo|SarajevuSupilovoj]]. Nakon toga upisao se[[Dubrovnik|dubrovačkoj]] ''[[24.Crvena listopadaHrvatska (časopis)|Crvenoj Hrvatskoj]]'' a [[1893.]] godine naobjavljuje Pravnikratke fakultetpriče Zagrebačkogai sveučilišta,[[esej]]e kaou prvizagrebačkoj muslimanpravaškoj iz''Prosvjeti'' Bosnei reviji ''Dom i Hercegovinesviet''.<ref name="zh">[[Zlatko Hasanbegović]], [http://www.azoo.hr/images/izdanja/manjine/09.html ''Islam i Bošnjaci muslimani u Zagrebu 1878–1941. Pravni položaj vjere i oblikovanje zajednice''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150128112914/http://www.azoo.hr/images/izdanja/manjine/09.html |date=28. siječnja 2015. }}, u: [http://www.azoo.hr/images/izdanja/manjine/index.html Hrvati i manjine u Hrvatskoj: moderni identiteti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170521100850/http://www.azoo.hr/images/izdanja/manjine/index.html |date=21. svibnja 2017. }}, Agencija za odgoj i obrazovanje, Zagreb, 2014.,{{ISBN|978-953-7290-38-2}}, pristupljeno 24. siječnja 2015.</ref> Još dokPisao je bioi učeniku mostarskezajednici medresesa imaosvojim jedobrim dodireprijateljem s[[Ivan tamošnjim pravaškimMilićević|Ivanom pristašamaAzizom aMilićevićem]], nakonobjavljujući štoveliki jebroj došaoromana ui Zagrebpripovijedaka napo Zagrebačkoraznim sveučilišteknjiževnim djelatnočasopisima. sudjelujeNjihovi uradovi raduobjavljivani [[Strankasu prava|Strankepod pravazajedničkim [[pseudonim]]om i''Osman-Aziz''. govoriZauzimali nasu stranačkim skupštinamase i sastancimaza približavanje muslimana hrvatstvu.<ref name="zhHE"/> Dana [[16http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24041 listopada]]Hrvatska [[1895.]]enciklopedija: godineHadžić, sudjelovaoOsman jeNuri], upristupljeno prosvjednom30. prosinca 2014.</ref><ref name="proleksis-Behar">[[Spaljivanjehttp://proleksis.lzmk.hr/11597/ mađarskeBehar: zastavelist uza Zagrebupouku 16i zabavu], Proleksis enciklopedija (pristupljeno 7. listopadasiječnja 18952015.|spaljivanju)</ref> mađarskogaHadžić barjaka]]je prigodompisao dolaskai za ''[[carVijenac (časopis)|Vijenac]]a'', ''Nadu'' i ''[[kraljBehar (časopis)|Behar]]a''.<ref name="proleksis-Behar"/> Mnogo se bavio i kulturnom poviješću, vjersko-prosvjetnim pitanjima te [[Franjopolemika|polemikom]]. JosipPrvu I.|Franjepripovijetku Josipaobjavio Ije 1893.]] godine u Zagrebčasopisu ''Dom i sviet''.<ref name="zhhbl"/>[https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=7054 ZbogHadžić, togaOsman jeNuri], osuđenSanda naLucija šestUdier mjeseci(2002.), zatvorahbl.<reflzmk.hr, name="zh"pristupljeno 1. kolovoza 2021.</ref> Nastavivši,Također zbogobjavljivao teje presudepriče, školovanjecrtice, sentencije, eseje i književne kritike pod pseudonimom ''Vamik'' ili s Ivanom Milićevićem pod zajedničkim pseudonimima ''Osman-Aziz'' i ''Ibni Mostari'' u Bečučasopisima i listovima: ''Bog i Hrvati'' (1894.), na''Mlada ZagrebačkoHrvatska'' sveučilište(1894.), ponovno''Prosvjeta'' se(1894., upisao1896.), u''Hrvatska'' jesen(1895.), ''Nada'' (1895., [[1897.]] godine– gdje1998.), je''Zvonimir'' i(1895.), diplomirao''Vienac'' (1896. – 1897.), ''Agramer Zeitung'' (1897.), ''Narodne novine'' (1897.), ''Lovačko-ribarski viestnik'' (1898.), ''Mali dobrotvor'' (1898. – [[1899.]]), godine''Behar'' (1900. – 1903., 1908. – 1909.), ''Sarajevski list'' (1913.), ''Gajret'' (1927., 1930., 1932.) i ''Pravda'' (1927. – 1928.).<ref name="hbl"/>
Službovao je u Okružnome sudu u Sarajevu, a poslije toga stalno boravio u Sarajevu, sve do [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]]; tu je istodobno radio i u Zemaljskoj vladi i u Šerijatskoj sudačkoj školi, kao profesor i jedno vrijeme kao upravnik škole.
Za vrijeme [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] kotarski je predstojnik u [[Bosanska Dubica|Bosanskoj Dubici]], a zatim u [[Banja Luka|Banjoj Luci]]. Nakon rata bio je niz godina viši upravni činovnik, a bio je član Državnoga savjeta u [[Kraljevina SHS|Kraljevini SHS]]. Umro je u šezdesetosmoj godini života [[Beograd]]u, 1937. godine.
Zanimljivo je naglasiti da je njegova kći, [[Bahrija Nuri Hadžić]], prva svjetski poznata [[opera|operska]] pjevačica od [[Bošnjaci|Bošnjaka]], koja je [[1930-ih]] nosila eksperimentalni operski repertoar u [[Europa|Europi]]. Između ostalog, igrala je lik Lulu u istoimenoj široko poznatoj operi austrijskog skladatelja [[Alban Berg|Albana Berga]], i to u praizvedbi opere u [[Zürich]]u 1937. godine izvodeći glas [[sopran]]. [[Richard Strauss]] je izjavio da je bila najbolja i najljepša Salome (lik u Straussovoj operi istoga naziva). Njezino ime može se naći u svim povijestima opere.<ref>[http://www.osonh.edu.ba/new/onama1.php Osnovna škola „Osman Nuri Hadžić”] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150222014448/http://www.osonh.edu.ba/new/onama1.php |date=22. veljače 2015. }} (pristupljeno 29. prosinca 2014.)</ref>
== Književno stvaralaštvo ==
Osman Nuri Hadžić počinje pisati veoma rano. [[1892.]] godine se je, još kao učenik sarajevske Šerijatske sudačke škole, javio zbirkom istočnjačkih aforizama u [[Frano Supilo|Supilovoj]] [[Dubrovnik|dubrovačkoj]] ''[[Crvena Hrvatska (časopis)|Crvenoj Hrvatskoj]]'' a [[1893.]] godine objavljuje kratke priče i [[esej]]e u zagrebačkoj pravaškoj ''Prosvjeti'' i reviji ''Dom i sviet''.<ref name="zh"/> Pisao je i u zajednici sa svojim dobrim prijateljem [[Ivan Milićević|Ivanom Azizom Milićevićem]], objavljujući veliki broj romana i pripovijedaka po raznim književnim časopisima. Njihovi radovi objavljivani su pod zajedničkim [[pseudonim]]om ''Osman-Aziz''. Zauzimali su se i za približavanje muslimana hrvatstvu.<ref name="HE">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24041 Hrvatska enciklopedija: Hadžić, Osman Nuri], pristupljeno 30. prosinca 2014.</ref><ref name="proleksis-Behar">[http://proleksis.lzmk.hr/11597/ Behar: list za pouku i zabavu], Proleksis enciklopedija (pristupljeno 7. siječnja 2015.)</ref> Hadžić je pisao i za ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', ''Nadu'' i ''[[Behar (časopis)|Behar]]''.<ref name="proleksis-Behar"/> Mnogo se bavio i kulturnom poviješću, vjersko-prosvjetnim pitanjima te [[polemika|polemikom]]. Prvu pripovijetku objavio je 1893. godine u časopisu ''Dom i sviet''.<ref name="hbl">[https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=7054 Hadžić, Osman Nuri], Sanda Lucija Udier (2002.), hbl.lzmk.hr, pristupljeno 1. kolovoza 2021.</ref> Također objavljivao je priče, crtice, sentencije, eseje i književne kritike pod pseudonimom ''Vamik'' ili s Ivanom Milićevićem pod zajedničkim pseudonimima ''Osman-Aziz'' i ''Ibni Mostari'' u časopisima i listovima: ''Bog i Hrvati'' (1894.), ''Mlada Hrvatska'' (1894.), ''Prosvjeta'' (1894., 1896.), ''Hrvatska'' (1895.), ''Nada'' (1895., 1897. – 1998.), ''Zvonimir'' (1895.), ''Vienac'' (1896. – 1897.), ''Agramer Zeitung'' (1897.), ''Narodne novine'' (1897.), ''Lovačko-ribarski viestnik'' (1898.), ''Mali dobrotvor'' (1898. – 1899.), ''Behar'' (1900. – 1903., 1908. – 1909.), ''Sarajevski list'' (1913.), ''Gajret'' (1927., 1930., 1932.) i ''Pravda'' (1927. – 1928.).<ref name="hbl"/>
Kao vrstan poznavatelj mnogih pitanja postigao je na tom polju zapažen uspjeh. Naročito mu je značajno djelo ''[[Muhamed|Muhammed a.s.]] i [[Kuran|Kur’an]]'', gdje opisuje kulturnu povijest [[islam]]a.
|
