|
'''Raci''' (srp. ''Раци'', mađ. ''Rác'', ''Rácok'', nje. ''Raizen'', eng. ''Ratzians'', ''Rascians'', lat. ''Rasciani'') je bilo ime koje su u srednjem vijeku, novom vijeku, ali i u novije vrijeme, njemačke i mađarske vlasti, kao i njihovi povjesničari koristili za označavanje [[Južni Slaveni|južnih SlavenaSrba]]. U velikom dijelu se to odnosilo na pravoslavne [[Srbi|Srbe]], ali kad se govorilo o "katoličkim Racima", govorilo se o Srbima koji su kasnije postali [[Hrvati]]ma, a u to su spadale i male skupine [[Bugari|Bugara]].<ref>{{cite journal |title=The legal status of the Bulgarian colonies of Transylvania (1690-1848) |last=Trócsányi |first=Zs. |journal=Etudes historiques hongroises |year=1985 |language=English |pages=p. 542}}</ref>
Raci se počinju spominjati uz prisustvo samoupravne države kojom je kontrolirao car [[Ivan Crni]] sa sjedištem u [[Subotica|Subotici]].{{ni}}
Prema [[Ivan Belostenec|Ivanu Belostencu]] Raci se povezuju s [[Vlasi]]ma ’Vlah’ tumačen latinskim izrazima ‘Valachus, Rascinus, Trax, Tracus, Thr(a)cis’. Za Belostenca bi Vlah i Rašanin (Rascianus) bili sinonimi za stanovnike antičke [[Tracija (regija)|Trakije]] ili jednim dijelom naroda starih [[Tračani|Tračkih]] plemena.{{ni}}
Podrijetlo imena Rac najvjerojatnije je od srpske države [[Raška|Raške]], jer su prve seobe Srba na područje Ugarske bile još u srednjem vijeku. Budući da su Srbi u pojedinim područjima bili brojni, a jezici južnih Slavena su Mađarima svi izgledali slično, odnosno nisu ih znali razlikovati zbog velike različitosti [[mađarski jezik|mađarskog]] od slavenskih jezika, Mađari su tim imenom nazivali sve južne Slavene, što je ušlo i u povijesne dokumente, jer su ih sve smatrali Srbima. Kod podunavskih Hrvata, koji su bili integrirani u mađarsko društvo, oni su doživljavali ime Rac kao zajedničko ime svim južnim Slavenima, pa se događalo da su ga i sami dijelom prihvaćali i sebe smatrali Srbima, a nekima su vlasti to ime nametnule.<ref>[http://www.croatica.hu/fileadmin/glasnik/2008/glasnik28i.pdf Hrvatski glasnik br. 28/2008.] Pečuško predstavljanje Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca {{pdf}}</ref> Potvrda tome da su to ime prihvaćali kao općenitiju oznaku sebe kao južnih Slavena, a ne kao Srba se vidi po tome što su srpskohrvatsko ime odbijali. Iz istih razloga je neprihvatljivo poistovjećivati nazive Rac i SrbinHrvat u analizi povijesnih dokumenata, niti tumačiti pojam "katolički Rac" kao "katolički SrbinHrvat", štojer se oni nazivaju Srbima i to je česta praksa u mađarskoj i srpskoj historiografiji.''".<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/34449 Croatica Christiana Periodica, Vol.59 No.- Svibanj 2007.] Robert Skenderović: Suradnja biskupa J. J. Strossmayera i Ivana Antunovića, pdf. </ref>
Drugu teoriju, koju historiografija uglavnom ne prihvaća, iznio je [[Matija Evetović]]. On je ime "Rac" i pridjev "racki" izveo od pridjeva "hrvatski", sukladno pravilima govora tamošnjih bunjevačkih Hrvata ''hrvatski''->''rvacki''->''racki''.<!-- pisalo je u Zvoniku, taj broj nije na Internetu nakon reorganizacije stranica -->
Danas se to ime održalo u toponimima, a kod Hrvata označava etničku skupinu [[racki Hrvati|rackih Hrvata]] kao katoličkih Srba.
<gallery>
|
