Bitka na Kosovu polju: razlika između inačica

Nakon pada [[Sofija|Sofije]] u [[Bugarska|Bugarskoj]] ([[1382.]]) i [[Niš]]a u [[Srbija|Srbiji]] ([[1386.]]) Osmanlijama su se otvorila vrata za Srbiju. Lazar je pomoću hrvatske [[Vojska|vojske]] [[1387.]] godine razbio [[Osmansko Carstvo|Osmanlije]] kod Pločnika na rijeci Toplici, ali ta kao i ona [[Hrvati|hrvatska]] pobjeda kod [[bitka kod Bileće|Bileće]] ([[1388.]]) razjarila je sultana [[Murat I.|Murata I.]] Prvi na udaru bio je knez [[Lazar Hrebeljanović|Lazar]]. Izmirivši se sa [[Žigmund Luksemburški|Žigmundom]], [[Hrvatsko-ugarska|hrvatsko-ugarskim]] kraljem tražio je i pomoć [[Tvrtko I. Kotromanić|Tvrtka]], kralja u Bosni. [[Tvrtko I. Kotromanić|Tvrtko]] mu je poslao 20.000 vojnika pod vodstvom vojvode [[Vlatko Vuković|Vlatka Vukovića]]. Njima su se pridružili hrvatski [[križari]] pod vodstvom bana [[Ivaniš Horvat|Ivaniša Horvata]]. Na strani [[Balkanski poluotok|balkanskih]] saveznika su sudjelovali i odredi [[Bugari|Bugara]], [[Vlasi|Vlaha]] i [[Česi|Čeha]].<ref name="bvis235">Ангелов, Д., Чолпанов, Б. ''Българска военна история през Средновековието (X-XV век)'', Издателство на БАН, София 1994, стр. 235</ref> [[Kraljevina Ugarska|Ugarska]] i [[Kraljevina Poljska|Poljska]] su također poslale pojačanja balkanskim saveznicima.<ref>Military history of Hungary (Magyarország hadtörténete), Ed.: Ervin Liptai, Zrínyi Military Publisher, [[1985.]] [[Budimpešta]], {{ISBN|963-05-0929-6}}</ref>