Vegetarijanska prehrana: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→Poznati vegetarijanci kroz povijest: dodao podataka Oznaka: uklonjeno uređivanje |
m uklonjena promjena suradnika 213.202.90.153 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Hijerovit Oznaka: brzo uklanjanje |
||
Redak 38:
U [[Japan|Japanu]] je [[675.]] godine [[car Tenmu]] zabranio ubijanje životinja i jedenje mesa tijekom razdoblja užurbanog uzgoja između travnja i rujna, ali je isključio jedenje divljih ptica i divljih životinja. Ove zabrane i nekoliko drugih koje su uslijedile tijekom stoljeća poništene su u devetnaestom stoljeću tijekom [[Revolucija Meiji|Meiji restauracije]]. U [[Kina|Kini]], za vrijeme [[Dinastija Sung|dinastije Sung]], [[Budizam|budistička]] kuhinja postala je dovoljno popularna da su se pojavili vegetarijanski restorani u kojima su kuhari koristili sastojke kao što su [[grah]], [[gluten]], [[korjenasto povrće]] i [[gljive]] za nadomještavanje mesa, primjerice svinjetine, piletine, jaja i ikre rakova. Mnoge zamjene za meso koje se koriste danas, kao što su tofu, [[sejtan]] i korijen [[Amorphophallus konjac|konjaca]], potječu iz kineske budističke kuhinje.
Nakon pokrštavanja [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] u [[Kasna antika|kasnoj antici]], vegetarijanstvo je praktički nestalo iz Europe, kao i drugdje izuzev Indije. Nekoliko redovničkih redova u srednjovjekovnoj Europi ograničilo je ili zabranilo konzumaciju mesa iz [[Askeza|asketskih]] razloga, ali nitko od njih nije izbjegavao ribu. Štoviše, srednjovjekovna definicija „ribe” uključivala je životinje kao što su tuljani, [[pliskavice]], [[Oceanski dupini|dupini]], [[Branta leucopsis|bjelolice guske]], [[Tupik|tupici]] i [[dabrovi]]. Vegetarijanstvo se ponovno pojavilo tijekom [[Renesansa|renesanse]]
==Povijest vegetarijanstva u Hrvatskoj==
Redak 65:
Medicinska je znanost odavno neosporno utvrdila da se [[vitamin B12]] (ponekad zvan kobalamin) nalazi isključivo u mesu, točnije u jetri, i u proizvodima životinjskog podrijetla (jaja, sir, mlijeko, maslac i sl.), a da ga nema u biljnoj hrani i žitaricama. Danas se smatra da se vitamin B12 ipak nalazi i u sjemenju biljaka tokom klijanja, u morskim travama, u jabučnom [[Ocat|octu]], u [[Sojino mlijeko|sojinom mlijeku]], [[Kefir|kefiru]] i [[Vodeni kefir|vodenom kefiru]], ekstraktu [[Kvasac|kvasca]], mesu [[Šitake|shitake gljiva]] i dr.<ref name=":1">{{Citiranje časopisa|last=Watanabe|first=Fumio|last2=Yabuta|first2=Yukinori|last3=Bito|first3=Tomohiro|last4=Teng|first4=Fei|display-authors=2|date=2014-05-05|title=Vitamin B12-Containing Plant Food Sources for Vegetarians|url=https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4042564/|journal=Nutrients|volume=6|issue=5|pages=1861–1873|doi=10.3390/nu6051861|issn=2072-6643|pmc=4042564|pmid=24803097}}</ref> Istraživanja, međutim, upozoravaju i na pogrešnu identifikaciju vitamina B12 prema koronoidnim skupinama koje nisu aktivne kod ljudi, tj. koje u ljudskoj prehrani ne predstavljaju izvor vitamina B12.<ref name=":1" /><ref>{{Citiranje časopisa|last=Herbert|first=V|date=1988-09-01|title=Vitamin B-12: plant sources, requirements, and assay|url=https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0002916523163465|journal=The American Journal of Clinical Nutrition|volume=48|issue=3|pages=852–858|doi=10.1093/ajcn/48.3.852|issn=0002-9165}}</ref>
== Izvori ==
| |||