Titanijeve legure: razlika između inačica

Čisti [[titanij]] je sjajan, bijel [[metal]] koji se javlja u dvije [[Alotropija|alotropske modifikacije]]: '''alfa-titanij''' guste [[Kristalna rešetka|heksagonske kristalne strukture]] koji pri temperaturi 880 °C polako prelazi u '''beta-titanij''' s [[Kristalna rešetka|prostorno centriranom kubičnom strukturom]]. Titanij se odlikuje malom [[gustoća|gustoćom]] (upola manjom od [[čelik]]a), visokim [[talište]]m, niskim [[Toplinsko istezanje|toplinskim keficijentom rastezanja]], te otpornošću prema [[korozija|koroziji]] i djelovanju [[more|morske vode]] zbog čega se upotrebljava za izradu dijelova [[brod]]ova i [[zrakoplov]]a. Na nižim temperaturama dosta je [[Krhkost|krhak]], a zagrijan dade se [[kovanje|kovati]] i to samo ako u njemu nema [[kisik]]a. Dobar je [[Vodiči i izolatori|vodič električne struje]]. Otporan je prema hladnim [[kiseline|kiselinama]] (osim [[Fluorovodik|fluorovodične]]), prema hladnim i zagrijanim otopinama [[Baza (kemija)|lužina]] i zlatotopcima. S kisikom reagira tek zagrijan do crvenog žara, a s [[klor]]om pri temperaturi 550 °C. Titanij je jedini element koji može izgarati u [[dušik]]u.<ref> [http://www.pse.pbf.hr/hrvatski/elementi/ti/spojevi.html] "Titanij, Ti", Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka), www.pse.pbf.hr, 2011.</ref>KOristi se i za izradu nakita,negdje od sredine 60-tih godina prošlog stoljeća.Raširena je i uporaba titanija i njegovih slitina u arhitekturi te u protetici.