|
Za provedbu represalia Pavelić je 10. svibnja 1941. stvorio Ustašku miliciju čije su vodstvo preuzeli ustaški emigranti. Povrh toga, nastale su i tzv. "divlje" ustaške oružane postrojbe. Obje vrste postrojbi ubrzo su stekle iznimno loš glas zbog terorističkih akcija protiv Srba, Židova, Roma i hrvatskih protivnika režima.{{sfn|Tomasevich|2001|p=340-341}} U kolovozu 1941. godine, neposredno pod Pavelićem, stvorena je Ustaška nadzorna služba (UNS), posebno partijsko tijelo za suzbijanje protuustaškog djelovanja, sa 3 glavna odjela - Ustaška policija, Ustaška obavještajna služba i Ustaška obrana.{{sfn|Tomasevich|2001|p=341}} UNS je upravljao i svim NDH koncentracijskim logorima. Genocide nad Židovima i Romima u cijelosti (među Romima) ili velikom većinom (među Židovima) izvršile su NDH vlasti u državnim koncentracijskim logorima. Masovni pokolji Srba započeli su več krajem travnja 1941., a nastavljeni su u svibnju. Teror nad Srbima se dodatno razmahao nakon što se Pavelić sastao s Hitlerom 6. lipnja 1941.{{sfn|Tomasevich|2001|p=397-398}} Potom su ustaške vlasti ukinule sva ograničenja za progon Srba, a ustaše su u divljim pohodima pobili veliki broj Srba, ostale tjerali u logore gdje su zlostavljali i ubijali.{{sfn|Tomasevich|2001|p=398}}
Ustaški vrh je ispočetka izrazito velike ovlasti povjerio svojim stranačkim predstavnicima - logornicima - koji su na lokalnoj razini naređivali civilnim vlastima kako su htjeli. Mnogi od njih su poticali protusrpski teror, okupljajući oko sebe naoružane pobornike ustaškog pokreta - tzv. divlje ustaše, uglavnom osobe sklone kriminalu<ref>[http://hrcak.srce.hr/2827 "Položaj Srba u domobranstvu Nezavisne države Hrvatske, 1941. - 1945."], Nikica Barić, POLEMOS: časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira, Vol.V No.9-10, prosinac 2002. Pristupljeno 25. lipnja 2021., str. 162-163</ref> - te su njihovo nasilje i masovnanerijetka ubojstva Srba izazivala kod te etničke zajednice dodatni strah i revolt. MostarskiNakon biskupizbijanja Alojzijemasovnih Mišić[[Ustanak u Hercegovini 1941.|ustanaka Srba u Hercegovini]] i [[Dan ustanka naroda Hrvatske|u drugim dijelovima NDH]] u lipnju i srpnju 1941., u kolovozu 1941. god. Ante Pavelić poduzima korake radi ograničavanja utjecaja ustaških logornika, čija je ovakodjelatnost opisaoprouzročila ustaškaopasni nered u državi, te je naredio prekid djelovanja [[Divlje ustaše|divljih ustaša]]. Prijeki sudovi su narednih mjeseci - prema izričitim i pisanim uputama samog Ante Pavelića - nerijetko na smrt osuđivali one ustaše koji su se ipak počinjali ubojstva Srbai okonasilja Mostaranad civilima.<ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=345951 "Banja Luka 1941.-1942./1943. godine: previranja unutar vlasti Nezavisne Države Hrvatske"], Nikica Barić, Pilar : časopis za društvene i humanističke studije, Vol. XIII No. 25-26 (1-2), 2018. Pristupljeno 25. lipnja 2021.</ref> Na području Velike župe Psat i Krbava koja je obuhvaćala područja Like i zapadne Bosne u kojima je bilo osobito mnogo ustaškog terora, nakon smjene ustaških dužnosnika koji su poticali protusrpski teror, on je od rujna 1941. prestao. Međutim su ondje (i drugdje) već bile nastale ustaničke postrojbe, koje će i kasnijih godina nastaviti s oružanom borbom protiv NDH.<ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=352621 "Ustroj civilnih i vojnih tijela vlasti NDH u Velikoj župi Krbava i Psat sa sjedištem u Bihaću 1941.-1942. godine"], Franjo Jurić, Zbornik Janković, Vol. IV No. 4, 2019., str. 379-382, 384-385</ref> Njemački historičar [[Alexander Korb]] 2010. god. iznosi da, nakon što je u proljeće i ljeto bilo na području NDH u ustaškom teroru pobijeno oko 100.000 Srba (ne postoje dokazi da je ta ubijanja izričito zapovjedio ustaški vrh, navodi Korb), taj protusrpski teror uglavnom obustavljen do kraja 1941. godine; međutim je na drugoj strani nastao teror - osobito četnika - protiv Hrvata i Muslimana, te je samo u Istočnoj Bosni u četničkim pokoljima pobijeno do kraja 1942. godine oko 100.000 Muslimana.<ref name=":5">[https://www.academia.edu/3443114/Understanding_Usta%C5%A1a_violence_2010_ Alexander Korb (2010) "Understanding Ustaša violence"], Journal of Genocide Research, 12:1-2, 1-18, str. 2-12. Pristupljeno 15. kolovoza 2021.</ref>
„''Ljude se hvatalo ko zvjerinje. Klalo, ubijalo, – žive u ponor bacalo. Ženske, majke s djecom, odrasle djevojke, djecu žensku i mušku bacali su u jame. Podžupan u Mostaru g.[ospodin] Baljić muhamedanac, javno izgovara, ko činovnik, mora bi da šuti ne da telali, da je u Ljubinju samo u jednu jamu 700 šizmatika [pravoslavaca] bačeno. Od Mostara i Čapljine odvezla je željeznica šest punih vagona žena, majka i djevojaka, djece ispod deset godina do stanice Šurmanci, gdje su izvagonirani, odvedeni u brda, žive matere s djecom bacali u duboke propunte. Sve je strmoglavljeno i ubijeno. U župi Klepci iz okolnih sela N. N. 3.700 šizmatika ubijeno je. Jadnici, bili su mirni. Dalje ne nabrajam. Predaleko bih otišao. U samom gradu Mostaru na stotine ih je vezalo, odvodilo izvan grada pa ko živine ubijali.''”<ref name=":6" />
Nakon izbijanja masovnih [[Ustanak u Hercegovini 1941.|ustanaka Srba u Hercegovini]] i [[Dan ustanka naroda Hrvatske|u drugim dijelovima NDH]] u lipnju i srpnju 1941., u kolovozu 1941. god. Ante Pavelić poduzima korake radi ograničavanja utjecaja ustaških logornika, čija je djelatnost prouzročila opasni nered u državi, te je naredio prekid djelovanja [[Divlje ustaše|divljih ustaša]]. Prijeki sudovi su narednih mjeseci - prema izričitim i pisanim uputama samog Ante Pavelića - nerijetko na smrt osuđivali one ustaše koji su se ipak počinjali ubojstva i nasilja nad civilima.<ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=345951 "Banja Luka 1941.-1942./1943. godine: previranja unutar vlasti Nezavisne Države Hrvatske"], Nikica Barić, Pilar : časopis za društvene i humanističke studije, Vol. XIII No. 25-26 (1-2), 2018. Pristupljeno 25. lipnja 2021.</ref> Na području Velike župe Psat i Krbava koja je obuhvaćala područja Like i zapadne Bosne u kojima je bilo osobito mnogo ustaškog terora, nakon smjene ustaških dužnosnika koji su poticali protusrpski teror, on je od rujna 1941. prestao. Međutim su ondje (i drugdje) već bile nastale ustaničke postrojbe, koje će i kasnijih godina nastaviti s oružanom borbom protiv NDH.<ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=352621 "Ustroj civilnih i vojnih tijela vlasti NDH u Velikoj župi Krbava i Psat sa sjedištem u Bihaću 1941.-1942. godine"], Franjo Jurić, Zbornik Janković, Vol. IV No. 4, 2019., str. 379-382, 384-385</ref> Njemački historičar [[Alexander Korb]] 2010. god. iznosi da, nakon što je u proljeće i ljeto bilo na području NDH u ustaškom teroru pobijeno oko 100.000 Srba (ne postoje dokazi da je ta ubijanja izričito zapovjedio ustaški vrh, navodi Korb), taj protusrpski teror uglavnom obustavljen do kraja 1941. godine; međutim je na drugoj strani nastao teror - osobito četnika - protiv Hrvata i Muslimana, te je samo u Istočnoj Bosni u četničkim pokoljima pobijeno do kraja 1942. godine oko 100.000 Muslimana.<ref name=":5">[https://www.academia.edu/3443114/Understanding_Usta%C5%A1a_violence_2010_ Alexander Korb (2010) "Understanding Ustaša violence"], Journal of Genocide Research, 12:1-2, 1-18, str. 2-12. Pristupljeno 15. kolovoza 2021.</ref>
Za razliku od tih tvrdnji Korba, hrvatski demograf Vladimir Žerjavić je izračunao da je sve ukupno tokom cijelog rata u NDH stradalo 75.000 Muslimana, te procjenjuje da su četnici odgovorni za 33.000 muslimanskih žrtava, od kojih 20.000 civila.{{sfn|Geiger|2012p=117}} Tomasevich piše da su NDH vlasti sprovodile sustavnu genocidnu politiku ka Srbima, u državnim NDH koncentracijskim logorima i drugjee, te unatoč tome sto su se masovna ubojstva Srba umanjila s početkom 1943. - zbog pritiska Nijemaca i drugih razloga – teror protiv Srba je nastavio i nakon toga.
|
