Meša Selimović: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 195.130.32.121 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika FriedrickMILBarbarossa Oznaka: brzo uklanjanje |
Nema sažetka uređivanja Oznake: uklonjeno uređivanje VisualEditor mobilni uređaj m.wiki |
||
Redak 36:
U Drugome svjetskom ratu prišao komunistima i ilegalno djelovao u Tuzli. Ustaše su ga početkom rata uhitile zajedno sa sestrom i bratom. Bio je zatočen 120 dana nakon čega su ga [[ustaše]] pustile iz zatvora. Po puštanju ubrzao je otišao u [[partizani|partizane]] u Majevički odred. Od 1943. godine bio je član [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]]. Surađivao je u novopokrenutom listu [[Oslobođenje]] i Frontu slobode. Postao je politički komesar Tuzlanskog odreda, tadašnja moćna visoka vojna i politička pozicija u partizanskoj vojsci. Starijeg brata Šefkiju strijeljali su partizani, premda je i sam bio partizan. Strijeljan je za kaznu jer je iz GUND-a (Glavne uprave narodnih dobara), samovoljno uzeo nekoliko komada namještaja. Drugi brat mu je bio [[Teufik Selimović]], visoki dužnosnik [[OZNA|OZNE]].<ref name="dizdar"/> Međutim, Selimovića je mučio osjećaj krivnje što nije pomogao bratu Šefkiji. Pun mržnje prema svemu, događaj je pretočio u književno djelo [[Derviš i smrt]] u kojem je radnja smještena u [[Osmansko Carstvo|osmansko]] vrijeme.
Godine 1945. je otišao u [[Beograd]] gdje je dobio namještenje na visokom mjestu načelnika Odjela za publikacije Komisije za ratne zločine, a zatim je pomoćnik saveznog ministra za kulturu. Iste godine sa suprugom Desom Đorđić dobiva prvu kćer. Po rođenju djeteta napustio ih je, na što ga je supruga prijavila za nevjeru i izvanbračnu vezu s "buržujkom", pa su ga isključili iz Partije. Posljedično je izgubio i sjajne poslovne pozicije. Oženio se zatim novom suprugom Daroslavom Darkom Božić, kćeri četnika i divizijskog generala vojske [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] (čiji je suprug "nestao negdje u zarobljeništvu") i otišao u [[Sarajevo]].
U Sarajevu je uređivao je list Brazde. Predavao je na Višoj pedagoškoj školi, pa je bio docent na katedri za književnost [[Filozofski fakultet u Sarajevu|Filozofskog fakulteta]] u Sarajevu, na kojem je predavao [[romantizam]]. Kratko je ostao na fakultetu, ali ne svojim izborom. Nije ponovo izabran. Zatim se okušao u djelovanju kao slobodni umjetnik. Nakon toga bio je umjetnički direktor Bosna filma. Pisao je filmske scenarije, no slabih dometa. Samo mu je jedan film prenesen u film. To je pripovjetka Tuđa zemlja. Ipak je dobio zamašne honorare. Od 1957. je direktor Drame Narodnog kazališta u Sarajevu. Godine 1961. objavio je svoj prvi roman ''Tišine'' za koji je dobio Šestotravanjsku nagradu grada Sarajeva. Zatim je postao glavni urednik izdavačke kuće Svjetlost, te predsjednik Udruge književnika Bosne i Hercegovine. Bio je i glavni i odgovorni urednik časopisa za književost Život. Kratko je predsjedavao Savezom književnika [[SFR Jugoslavija|Jugoslavije]]. Iste 1964. je postavljen i smijenjen. Godine 1966. objavljen mu je roman [[Derviš i smrt]], koji književna kritika smatra za prvorazredni događaj i književni domet Bosne i Hercegovine i cijele Jugoslavije. Za roman je dobio [[NIN-ova nagrada|NIN-ovu]], Njegoševu i [[Nagrada "Ivan Goran Kovačić"|Goranovu]] nagradu, te [[AVNOJ]]-evu i Dvadesetsedmosrpanjsku nagradu.
| |||