Pacta conventa: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Uklanjanje izmjene 1015491 što ju je unio/unijela Dnik (Razgovor sa suradnikom:Dnik)
sredio, TREBA JOŠ DORADA
Redak 1:
'''Pacta conventa''' ({{lat.|dogovoreni sporazumsporazumi}}; zvana još i '''Qualiter''', prema prvoj riječi) je sporazum za koji se smatra da je sklopljen [[1102.]] godine između [[Mađarska|mađarskog]] kralja [[Koloman]]a i hrvatskog plemstva. Takve sporazume sklapali su i drugi narodi sa svojim kraljevima. Međutim, autentičnost je sporna, o čemu polemika traje od sredine [[19. stoljeće|19. stoljeća]].
 
== Povijest ==
 
Najstariji nađeni rukopis ugovora potječe iz [[14. stoljeće|14. stoljeća]] i nalazi se na kraju Trogirskog rukopisa djela ''Historia Salonitana'' [[Toma Arhiđakon|Tome Arhiđakona]]<ref name="Goldstein1995" />, ali kao poseban dodatak umetnut nakon kroničareve smrti.
 
Naziv ''Qualiter'' je po početku dokumenta:
Redak 10:
:"''Kako i kojim sporazumom su se predali Hrvati kralju Ugarske''"
 
Spis je objavio Trogiranin [[Ivan Lučić]] u svom velikom djelu ''De regno Croatiae et Dalmatiae libri sex'' (''Šest knjiga o kraljevstvu Hrvatske i Dalmacije'') iz [[1666.]] godine<ref name="HOE">''Hrvatska opća enciklopedija'' (sv. 8), LZMK, Zagreb, 2006. ISBN 953-6036-38-X</ref>.
== Predmet sporazuma==
 
Dokument je stoljećima bio neosporan, i koristio se kao dokaz hrvatskog državnog statusa. Međutim, godine [[1844.]] je [[Mađarska|mađarski]] povjesničar [[István Horváth]] pokrenuo pitanje autentičnosti i tvrdio da je Mađarska osvojila Hrvatsku silom. Politički motivirano sporenje hrvatskih i mađarskih povjesničara se nastavilo do [[1918.]]<ref name="HOE" />. Isticano je i da nije riječ o međudržavnom ugovoru, već o jednostavnoj bilješci ([[Ferdo Šišić]], [[Milan Šufflay]], [[Isidor Kršnjavi]]).
 
Današnji argumenti za osporavanje su:
 
* sama ''Pacta Conventa'' je pisana tri stoljeća kasnije korištenim vokabularom, dakle ona potječe iz [[14. stoljeće|14. stoljeća]];
* u mađarskim izvorima nema spomena o tom dokumentu, što dodatno ukazuje na činjenicu da je spomenuti izvor falsifikat.
 
Poznata hrvatska povjesničarka [[Nada Klaić]] je o ovome obavijestila stručne krugove, a u svojoj je knjizi naglasila da je tu bila riječ o uobičajenom razvitku kroz koji su prolazile sve tadašnje mlade države<ref>Nada Klaić, ''Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku'', 1971.</ref>. Ipak, opće je uvjerenje suvremenih povjesničara da je barem usmeni dogovor Kolomana s hrvatskim plemstvom postojao, o čemu svjedoči:
 
* zasebno krunjenje kraljeva za Hrvatsku,
* nastavak sazivanja hrvatsko-dalmatinskih i slavonskih sabora,
* održavanje [[ban]]ske službe.
 
Ipak, opće je uvjerenje povjesničara da je barem usmeni dogovor Kolomana s hrvatskim plemstvom postojao, o čemu svjedoči zasebno krunjenje kraljeva za Hrvatsku, nastavak sazivanja hrvatsko-dalmatinskih i slavonskih sabora, te održavanje [[ban]]ske službe. [[Neven Budak]] piše: »''Ugovor između njega (Kolomana) i predstavnika dvanaest hrvatskih plemena u obliku u kojemu je dospio do nas svakako nije autentičan, ali je gotovo sigurno da je do nekog ugovora među njima moralo doći''.«<ref>Neven Budak, ''Prva hrvatska stoljeća'', 1994.</ref> [[Ivo Goldstein]] dolazak [[Arpadovići|Arpadovića]] u Hrvatsku promatra kao normalnu [[srednji vijek|srednjovjekovnu]] pojavu, uobičajenu i nimalo katastrofalnu. Osim toga, on podsjeća na to da je za vladavine Arpadovića država ''de facto'' djelovala prije kao neka vrsta personalne unije negoli kao jedinstvena država<ref name="Goldstein1995">Ivo Goldstein: ''Hrvatski rani srednji vijek'', [[Novi Liber]], Zagreb, 1995. ISBN 953-6045-02-8</ref>.
 
== Sporazum ==
Od god. 1102. [[Hrvatska]] i [[Ugarska]] su imale istoga vladara, ali kao dvije zasebne kraljevine. U [[Biograd na Moru|Biogradu na Moru]] prigodom krunidbe, Koloman je obećao sva javna i državna prava Kraljevini Hrvatskoj, te je priznao hrvatskim velikašima još neka povlastice. Hrvati su pak priznali Kolomana za hrvatsko-dalmatinskog kralja i obvezali su se da će ga pomagati u ratu, i to o svom trošku do [[Drava|Drave]], a preko Drave o njegovom trošku.
 
Line 22 ⟶ 39:
* vrhovno zapovjedništvo nad hrvatskom vojskom i
* određivanje vanjske politike.
 
== Polemike oko vjerodostojnosti dokumenta ==
Već su u [[19. stoljeće|19. stoljeću]] neki povjesničari počeli osporavati vjerodostojnost ''Pacte convente''. Evo nekih današnjih osporavanja:
* riječ je o falsifikatu nađenom u Zagrebačkoj biskupiji i objavljenom 1960. godine;
* sama ''Pacta Conventa'' je pisana tri stoljeća kasnije korištenim vokabularom, dakle ona potječe iz [[14. stoljeće|14. stoljeća]];
* u mađarskim izvorima nema spomena o tom dokumentu, što dodatno ukazuje na činjenicu da je spomenuti izvor falsifikat.
Poznata hrvatska povjesničarka [[Nada Klaić]] je o ovome obavijestila stručne krugove, a u svojoj je knjizi naglasila da je tu bila riječ o uobičajenom razvitku kroz koji su prolazile sve tadašnje mlade države<ref>Nada Klaić, ''Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku'', 1971.</ref>.
 
Ipak, opće je uvjerenje povjesničara da je barem usmeni dogovor Kolomana s hrvatskim plemstvom postojao, o čemu svjedoči zasebno krunjenje kraljeva za Hrvatsku, nastavak sazivanja hrvatsko-dalmatinskih i slavonskih sabora, te održavanje [[ban]]ske službe. [[Neven Budak]] piše: »''Ugovor između njega (Kolomana) i predstavnika dvanaest hrvatskih plemena u obliku u kojemu je dospio do nas svakako nije autentičan, ali je gotovo sigurno da je do nekog ugovora među njima moralo doći''.«<ref>Neven Budak, ''Prva hrvatska stoljeća'', 1994.</ref> [[Ivo Goldstein]] dolazak [[Arpadovići|Arpadovića]] u Hrvatsku promatra kao normalnu [[srednji vijek|srednjovjekovnu]] pojavu, uobičajenu i nimalo katastrofalnu. Osim toga, on podsjeća na to da je za vladavine Arpadovića država ''de facto'' djelovala prije kao neka vrsta personalne unije negoli kao jedinstvena država<ref>Ivo Goldstein: ''Hrvatski rani srednji vijek'', [[Novi Liber]], Zagreb, 1995. ISBN 953-6045-02-8</ref>.
 
== Bilješke ==