|
== Biografija ==
Rodio se u [[Zagreb]]u, gdje je pohađao i završio osnovnu školu i gimnaziju, maturirao 1942. godine. Polazi domobransku časničku školu u Austriji 1943.–1944., nakon čega služi kao zastavnik. Od svibnja 1945. godine je u [[Jugoslavenska armija|Jugoslavenskoj armiji]], a demobiliziran je koncem 1945. godine. Studira filozofsku grupu predmeta na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]] u Zagrebu. Prvi filozofski članak, pod naslovom "O etici", objavljen mu je već [[1948]]. godine u [[Studentski list|Studentskom listu]], a svojim je sadržajem naljutio tadašnje birokrate. Diplomira [[1950]]. kao jedini diplomirani student filozofije te godine. Iste godine postaje asistent na Odsjeku za filozofiju iz predmeta [[etika]] i [[estetika]]. Redovni profesor na istom fakultetu postaje [[1972]]., i u tom svojstvu ostaje do mirovine [[1993]]. Godine 1953. postaje član [[KPJ]], ali već iduće je godine isključen i više nikada nije bio član. Jedan od pokretača sveučilišnog časopisa ''Pogledi'' 1952. godine (glavni urednik bio je [[Rudi Supek]]). U njemu objavljuje svoje prve radove, npr. ''"Problemi ideologije"'' 1953. godine. Već 1954. godine, časopis je zabranjen nakon žestoke kritike iz redova partije. Godine 1957. jedan je od osnivača općeteorijskog časopisa ''Naše teme'', u kojem objavljuju i filozofi. Doktorirao je s temom ''Etički problem u djelu Karla Marxa''. Nakon toga, od [[1962]]. do [[1964]]. godine, boravi na studijskom usavršavanju u [[Heidelberg]]u, kao stipendist Alexander von Humboldt Stiftung ([[Humboldtova zaklada]]) ([[Bad Godesberg]], [[SR Njemačka]]). Godine 1964. jedan od osnivača časopisa ''[[Praxis (časopis)|Praxis]]'', koji postaje središte okupljanja i snažne profilacije grupe filozofa koji su po njemu dobili ime [[praxis filozofija|praxisovci]]. Isti časopis je u početku imao pozitivno djelovanje u hrv. društvu, ali je poslije došao na loš glas, jer je kritičarski reagirao na loše promjene sa velikim odmakom, a često je povlađivao antihrvatskim pojavama i nastupima u SR Hrvatskoj i Jugoslaviji, štoviše, smatra se da su neki od praxisovaca kao pozadinu blaćenja Hrvatske i Hrvata koje je izgovorio izmanipulirani [[Ernst Bloch]]. <ref>!-- Zlatko1 Markus: "Praxis" ― afera bez veze s Hrvatskom , Hrvatska revija, 2008. (pretisak) </ref-->
Održao je zapažena predavanja u [[Bonn]]u, [[München]]u, [[Prag]]u, [[Budimpešta|Budimpešti]], [[Moskva|Moskvi]], [[Kijev]]u i drugim gradovima.
Profesor Kangrga bio je jedan od posljednjih Mohikanaca [[marksizam|marksizma]], pa je tako često kao duhovit čovjek, znao reći za sebe: "''Ja sam ostao proleter!''"
"Neutralnost" mnogih njegovih stavova valja uzeti sa zadržkom, odnosno, treba ih smatrati pristranima, jer je nerijetko bio optuživan za (pro)jugoslavenstvo, "jugomarksizam" i sl., odnosno da ne može osoba koja se izjašnjavala Jugoslavenom (što automatski povlači i ideološku usmjerenost) davati prosudbe o hrvatskom jeziku, hrvatskom nacionalizmu, Hrvatskoj i Hrvatima. Tako je hrvatsko ustrajanje na hrvatskoj jezičnoj tradiciji i odbacivanje tuđičarenja i na silu stvaranih jezičnih sveza sa srpskim nazivao vraćanjem u NDH ("''"Recite hrabro, pravopisno se vraćamo u NDH''")<ref> Republika, 11. veljače 2001. </ref> <ref>[http://www.hkz.hr/Hrvatsko_slovo/2005/543/jeka.htm Hrvatsko slovo] Marijan Horvat-Mileković: Kad će Hrvatska iz Khuenovštine, 16. rujna 2005. </ref> <br>
Štoviše, valja imati na umu njegove stavove prema svojim političkim i ideološkim protivnicima i neistomišljenicima, desničarima i nacionalistima, kao što je inače bio slučaj kod njegovih praksisovaca, koji su "''prezirali nacije i nacionalizam, kao i svaki razgovor o nacionalnom pitanju''", odnosno "''nisu spominjali ni srpstvo ni hrvatstvo, nego se naglašavalo jugoslavenstvo''" <ref name="genetski poremećaj">[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20070418/tribina01.asp Slobodna Dalmacija] Ivan Biondić: Neodrživa filozofija rasizma, 18. travnja 2007. </ref> U tom pravcu, Kangrga je na seminaru za profesore etike u ožujku 2005., sasvim ozbiljno obznanio da "''nacionalist nije čovjek''" te da "''desničar ne može biti intelektualac''"<ref>[http://www.hkz.hr/Hrvatsko_slovo/2005/518/crvena.htm Hrvatsko slovo]</ref>. <br>
Ipak, prema hrvatstvu se postavio tako, da je 2001. je "''jednu čitavu naciju proglasio "genetski poremećenom" i "bolesnom u svojoj genetskoj srži", utvrdivši da "hrvatski nacionalizam u svojoj bitnoj konzekvenciji nužno završava u ustaštvu''" <ref name="genetski poremećaj"> </ref><ref name="Filozofija ljevičarskog"> [http://www.fokus-tjednik.hr/vijest_arhiva.asp?vijest=1857&izdanje=83 Fokus] Ivan Biondić: Filozofija južnoslavenskog rasizma, 23. ožujka 2007.</ref>.<br>
Štoviše, u surječju "ljevičarskog rasizma", Kangrgu su oslovljavali "''prvakom govora mržnje''", jer je svojevremeno zagrebačkog dogradonačelnika obilježio "''kao ruralno biće, koje svojim rodovsko-plemenskim mentalitetom iz sela susjedne države nema nikakve legitimacije da bilo što bitno odlučuje u životu glavnoga grada Hrvatske''", odnosno, za Hercegovce je rekao da su "''jasno inferiorna turska i srpska kopilad, lopovi, hadezeovi pljačkaši, švercerski drparoši po profesiji''". <ref name="Filozofija ljevičarskog"> </ref>. <!-- jesam li dobro razumia tekst???!!! -->
Preminuo je 25. travnja 2008. godine u 84. godini u Zagrebu.
|
