Hrvatski institut za povijest: razlika između inačica

Palača koju je za plemićku obitelj Vojkffy-Paravić izgradio [[1840.]] godine Aleksandar Brdarić od [[1882.]] godine sjedište je Odjela za bogoštovlje i nastavu zemaljske vlade. Kad je [[Izidor Kršnjavi|Iso Kršnjavi]] [[1891.]] godine imenovan odjelnim predstojnikom dao ju je preurediti prema nacrtima [[Hermann Bollé|Hermanna Bollea]], koji je sačuvao Brdarićevu osnovu i glavne elemente njegova klasicističkog stila. Misao vodilja Ise Kršnjavog bila je da se reprezentativnim prostor ima palače u Opatičkoj 10 likovnim sredstvima izraze kultura [[Antika|antike]], [[Renesansa|renesanse]], [[Humanizam|humanizma]] i [[Kršćanstvo|kršćanstva]] kao temelji prosvjetne politike u [[19. stoljeće|19. stoljeću]]. U tim karakterističnim tipovima pokrivanja zidova izražene su temeljne teme u stilu i duhu historizma. Teme iz klasične prošlosti izvedene su na način pompejanskog zidnog slikarstva. Nacionalna povijest i kultura izvedena je u plastičnoj obojenoj dekoraciji prostora u stilu visoke renesanse, a djela iz svjetske književnosti umetnuta su u oplatu tamne [[hrast]]ovine. U izvedbi su sudjelovali nastavnici i učenici Obrtne škole, majstori umjetničkog obrta, a individualnim kreacijama slikari [[Ivan Tišov]], [[Bela Čikoš Sesija]], [[Oton Iveković]], [[Ferdo Kovačević]] i već afirmirani [[Celestin Medović]] i [[Vlaho Bukovac]], te kipari [[Robert Frangeš Mihanović]] i [[Rudolf Valdec]]. Kao uvod u program smišljeno su na vanjskim krilima zgrade postavljena poprsja [[filozof]]a [[Platon]]a i [[Aristotel]]a, rad Rudolfa Valdeca, a svečani se ulaz u palaču otvara ogradom od kovana željeza u [[Renesansa|renesansnom]] stilu.