Ladislav IV. Kumanac: razlika između inačica

Ladislav IV. Kumanac je bio sin [[Stjepan V., hrvatsko-ugarski kralj|Stjepana V.]] i Kumanke [[Elizabeta Kumanska|Elizabete]], po kojoj je i dobio nadimak Kumanac.

Ladislav IV. je naslijedio krunu s 10 godina, pa je umjesto njega državom upravljala njegova majka Elizabeta, a glavni joj je pomagač bio njen ljubimac [[Joakim Pektar]]. Plemstvo je pristajalo uz mladog kralja, jer se bojalo češkog kralja. Naime on je potpomogao bunu svog šurjaka [[Bela Rastislavović|Bele Rastislavovića]], a kada je ovaj poginuo, napao je Ugarsku i zauzeo njen zapadni dio.

U Hrvatskoj je 1273. godine [[ban]]om postao [[Matija Csak|Matija Čak]]. On je iste godine sazvao prvi poznati slavonski sabor, na kojem se raspravljalo o porezima, sudstvu i vojnim obvezama. 1274. godine na banskoj stolici ga je naslijedio [[Henrik Gisingovac]]. On se već iduće godine s Joakimom Pektarom i drugim velikašima podigao bunu protiv [[kralj]]a i kraljice majke Elizabete. Nezadovoljnici su oteli kraljeva brata [[herceg]]a Andriju i proglasili ga kraljem. No kraljevska vojska nanijela im je težak poraz, pri čemu je poginuo ban Henrik Gisingovac. Kralj se ubrzo ponovno izmirio s Gisingovcima, a Joakim Pektar je pomilovan i vratio se na dvor. U ratu protiv Babonića, koji su se pobunili protiv kraljice i Pektara, poginuo je Joakim Pektar 1277. godine.

Iste te godine umro je herceg Andrija, pa je kralj Ladislav ostao jedini zakoniti Arpadović iz muške loze. Kralj je živio među Kumanima i ljubovao s njihovim ženama, a za svoju zakonitu suprugu uopće nije mario. [[Kumani]] su međutim i dalje živjeli nomadskim životom i ostali vjerni svojoj poganskoj vjeri. Živjeli su od pljačke i otimačine, a zarobljeni narod su odvodili u ropstvo. Kako kralj nije ništa poduzimao da to spriječi, [[papa]] je bacio crkveno prokletstvo na Ugarsku, a plemići su na to zarobili kralja. Ladislav je morao obećati da će se pobrinuti da se Kumani pokrste i žive kršćanskim životom. No ta su nastojanja izazvala [[1282.]] godine ustanak Kumana, koji je Ladislav uz pomoć austrijskog vojvode Alberta I. ugušio.

Kralj se ubrzo vratio raskalašenom životu među Kumanima, a svoju je ženu zatočio u samostan. U državi je zavladalo bezvlađe. Zbog toga je opet zavladalo veliko nezadovoljstvo, pa su neki velikaši počeli razmišljati da izaberu novog kralja. Takvu je situaciju iskoristio [[Andrija MlečninMlečanin]], sin Stjepana Postuma i na poziv plemstva krenuo po krunu. Međutim 1289. godine u [[Međimurje|Međimurju]] ga je zarobio neki velikaš i predao austrijskom vojvodi [[Albert I.|Albertu I.]], koji ga je zatočio.