Manfred Mann (sastav): razlika između inačica

'''Manfred Mann''' bili su [[Ujedinjeno kraljevstvo|britanski]] [[beat]], [[R&B]] i [[rock]] sastav, iz šesdesetih godina prošlog stoljeća, imenovani od svog lidera i osnivača [[Manfred Mann|Manfred Manna]].

Prvo ime skupine bilo je '''Mann-Hugg Blues Brothers''', sastav je osnovan u [[London|Londonu]] u prosincu, [[1962]]. od strane; '''[[Manfred Manna]]''' ( [[orgulje]] ) i '''Mike Hugga''' ( [[bubnjevi]] ).

Nakon toga sastavu se pridružio solo gitarist '''Mike Vickers''', '''Dave Richmond''' na basu, i '''Paul Jones''', kao pjevač i usna harmonika.

U ovoj postavi, sastav je promijenio ime u '''Manfred Mann & The Manfreds'''. Nastupajući stalno tijekom sezone [[1962]] - [[1963]], privukli su pozornost na sebe, zvukom ''Manfredovih'' orgulja, ''Jonesovim'' soul vokalom i povremenim duhačima pri nastupima.

Sastav je potpisao ugovor sa ''HMV Records'' u ožujku, [[1963]]. i opet promjenio ime u '''Manfred Mann''', i snimio svoj prvi sing ( instrumentale u duhu [[jazz|jazza]] ) '''Why Should We Not?''', koji baš nije uspio.

[[1964]]. sastav je dobio zadatak da kreira glazbenu temu za [[TV]] show ''[[Ready Steady Go!]]'', oni su dali svoju energičnu pjesmu '''5-4-3-2-1''' ova skladba uskoro je postala broj '''5''' na britanskim top listama.

Nakon relativnog uspjeha sa vlastitom skladbom ''Hubble Bubble (Toil And Trouble)'', požnjeli su zlato sa pjesmom '''Do Wah Diddy Diddy''', ( inače pjesmom sastava ''Exciters'', koji su prošli nezapaženo). Manfredi su se popeli na '''1.''' mjesto i u [[Ujedinjeno kraljevstvo|Britaniji]] i [[SAD|Americi]].

Tijekom [[1965]]., sastav je nastavio redati uspješnice, dijelom od vlastitih skladbi a dijelom od drugih autora. U ovom periodu, promijenili su i zvuk, tako da su iz [[blues]] grupe postali [[pop]] - [[beat]] grupa. Uspješno su izvodili [[Bob Dylan|Dylanove]] skladbe, i imali sa tim materijalom solidan uspjeh kod britanske publike, tako su snimili ''With God on Our Side'' i kontraverznu ''If You Gotta Go, Go Now'' ( koja se popela na 2 mjesto u Britaniji ). Veći uspjeh postigli su i sa pjesmom '''Sha La La''', ( 3 u Britaniji, 12 u Americi).

[[1966]]. '''Mike Vickers''', je otišao iz sastava ( zamijenio ga je [[Jack Bruce]] iz [[John Mayall|John Mayallovih]] [[Bluesbreakers|Bluesbreakersa]]).

Snimili su svoj drugi broj '''1''' u Britaniji '''Pretty Flamingo''', ( 2 u Kanadi ). Nakon toga sastav je doživio ozbiljne promjene, kad su iz njega otišli pjevač '''Paul Jones''' i basist [[Jack Bruce]] koji se pridružio grupi [[The Cream]], njih su zamjenili '''Mike d'Abo''', kao pjevač i '''Klaus Voorman''' na bas gitari.

Ali su sa ''Sweet Pea'' ( instrumentalna skladba) i ''So Long Dad'' jako loše prošli (35 i 50 mjesto). [[1968]]. popeli su se još jednom na mjesto broj '''1''' britanske top ljestvice sa Dylanovom skladbom '''Quinn the Eskimo (The Mighty Quinn)''' ( 3 mjesto u Kanadi ).

''Manfred Mann'' se posvetio pisanju reklamnih pjesama, ali je osnovao eksperimentalnu jazz rock grupu '''Manfred Mann Chapter Three''' ( sa ''Mike Huggom'' ), ova grupa bila je kratkog vijeka.

Već [[1971]]. Mann je osnovao novi satav '''Manfred Mann's Earth Band'''.

[[1990]]., najveći dio grupe iz šesdesetih, bez ''Manfred Manna'', osovali su novu grupu '''The Manfreds''', najviše izvodeći stare hitove, uz poneki jazz instrument i katkada sa dva pjevača ''Paula Jonesa'' i ''Mikea d'Aboa''.