Razgovor:Srpski jezik/Pismohrana1: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
dotichni predlozhak se koristi za chlanke, ne za stranice za razgovor. bez zlonamernosti, molim.
Redak 60:
 
----
{{prijevod-srp}}
*Po (usmenom) izvoru koji nije deo srpske nacionalne propagande i relevantan je (možda znaš za dr Svetlanu Stipčević, stručnjaka za dubrovačku književnost) Ruđer Bošković je unuk (ili sin, ne sećam se dobro) srpskog velikaša. Svakako bih voleo da mi to neko opovrgne ili potvrdi dokumentovano. --[[User:Millosh|Millosh]] 02:47, 11 Sep 2004 (CEST)
:Koliko znam-to je nedokazana hipoteza koju su lansirali srpski kulturnjaci. No- recimo, za volju rasprave, da je potpuno istinita. Pa, što onda ? Šenoa je sin ponijemčenih Čeha i Slovaka, pa je njegovo djelo samo hrvatsko, a ne ninnjemačko, ni češko, ni slovačko. Jedan od najvećih hrvatskih filologa Bogoslav Šulek je Slovak, a njegovo je djelo isključivo hrvatsko, dok nema mjets u slovačkoj kulturi. Na "međunarodnom planu"- Jean Baptiste Lully je rođeni Talijan, ali samo francuski skladatelj, a ne i talijanski. Hillaire Belloc je podrijetlom Francuz, ali engleski pisac. Isto Joseph Conrad, koji je Poljak (ne podrijetla, nego nacionalnosti)- i samo engleski, a ne i poljski pisac. Toliko o rodbini. [[User:Mir Harven|Mir Harven]] 10:06, 11 Sep 2004 (CEST)
Line 108 ⟶ 107:
----
== Srbin=ćirilica-nikako!!! ==
{{prijevod-srp}}
Da vas podsjetim da nisu Hrvati ti koji su Srbima "darovali" latinicu, to je posve neutemeljena izjava...Srbi su bili od početka izloženi uticajima sa triju strana, u skladu sa svojim naseljenjem na raskrsnicama važnih puteva (slično je i sa Hrvatima sem što oni nisu bili izloženi bizantskome uticaju koliko su Srbi); dakle, Srbi sa juga i istoka primili su ćirilicu, jer su bili blizu jezgra slavenske pismenosti Ohrida, Soluna itd-tijekom jačanja carstva Nemanjića srpski prostori bivaće ujedinjeni pod ovim pismom ali ne isključivo niti uspješno; druga grupacija, poglavito u Zapadnoj Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hrvatskoj razvija svoju pismenost na glagoljici usled svoje nepristupačnosti u planinama i zavojima Dinarida; treća grupa prima sa Jadrana latinsko pismo (ljetopis popa Dukljanina), usled relativne blizine latinskog jezgra Italije i romanizovanih gradova Dalmacije i južnog Jadrana (Antivari, Cattaro, Teuta itd). Iako je vijećina srpskoga naroda ujedinjena tijekom srednjeg veka, nije cijela nacija uspjela biti ujedinjena i kulturno;-iako se ogromna većina priklonila pravoslavlju, na planu pismjenosti ostaju razjedinjeni na latine i ćirilike, što je ostalo i do dana današnjeg. Srpska kulturna baština sadrži jednako rane dokaze svoje razjedinjenosti-spomjenike pismjenosti koje sam već naveo, te iako manjina Srba danas govori ijekavicom (tek nekih 25%), Srbi se ne mogu smatrati posve ujedinjenima, što je i u redu s obzirom da su vijekovima bili razjedinjeni. Latinice u Srbiji nije bilo do 19. vijeka nakon najezde Turaka-ali u povijesnim srpskim zemljama poput Bosne, Hercegovine, Primorja, kao i srpsko naseljenima Slavoniji, Dalmaciji i Vojvodini, latinica je bila stvar nužnosti i prirodna za uporabu, nikako namjetnuta; da nije tako, ne bi danas Srbi u većini prirodno upotrebljavali to pismo u svakodnevnom životu, jer jednostavno nije bilo razloga za strahom za tobože otapanjem srpske nacije prihvatanjem zapadnoga pisma...jer Srbija ipak nije samo istok već i Zapad, kao što je i njen narod, i iako je sama Srbija tek nekih vijek i pol u latiničnome krugu, srpski je narod to odvajkada bio u povijesnim zemljama te nacije, koje kulturno čine jednu cijelinu. {{nepotpisan|NeroN|16:29, 14. veljača 2006.}}
 
Line 115 ⟶ 113:
 
::A kakva ti je to povijesna srpska zemlja Primorje. Ti si vidim jedan od onih što govore di je ijedan Srbin tu je i Srbija. Svašta pleteš. --[[Suradnik:Zeljko|Zeljko]] <small>([[Razgovor sa suradnikom:Zeljko|razgovor]])</small> 20:18, 24. ožujak 2009. (CET)
{{prijevod-srp}}
::: Prvo cu ti reci da loshe vidish. Ja umem da razlikujem pojmove Srbin i Srbija, odnosno Srbin i Srbijanac. Drugo, ja ne pletem nishta. Ako Srbi "zhive"(ili su [[Operacija_Oluja#Organizirana_evakuacija|zhiveli]], unatoch pozivima koji se danas chuju i iz Prishtine - "dodjite, necemo vam nishta") u "[http://sr.wikipedia.org/wiki/Српске_земље_у_раном_средњем_веку primorju]" (ne sumnjam da ti imash problem sa tim pogledom, ali ja ne govorim o savremenim teritorijama), nekako je prirodno da imaju isti (iz)govor kao i ostali ljudi koji zhive u toj oblasti. Dalje - ja sam uchio(ili sam nauchen, shvati kako zhelish) da se u nekim delovima Bachke koristi ikavski izgovor jata. A kako su Srbi shtokavci u 99% sluchajeva(mozhda i celih 100%), a ikavshtina je shtokavski govor, dopushtam sebi da verujem kako ima i Srba koji je koriste. --[[Suradnik:PrimEviL|<font color="black">P</font><font color="red">rim</font><font color="black">E</font><font color="red">vi</font><font color="black">L</font>]] | [[Razgovor sa suradnikom:PrimEviL|<font color="blue">pismonoša</font>]] 23:10, 24. ožujak 2009. (CET)
 
== Pismo ==
{{prijevod-srp}}
Piše da je ćirilica zvanično pismo u Srbiji što nije tačno. Bar ne potpuno. Po Ustavu SR Srbije koji je još na snazi oba pisma su ravnopravna. A po ustavu SRJ je ćirilica propisana kao zvanično. Jese pravno pitanje ali ako za CG piše latinica i ćirilica to mora i za Srbiju jer nikve razlike nema. Kakva je sada situacija posle rzdruživanje ne znam.
 
Line 127 ⟶ 123:
 
== Crna Gora ==
{{prijevod-srp}}
Srpski jezik nije materinski samo Srba; i Crnogoraca je! Takodjer, ne postoji "Srbija i Crna Gora vise". Ai srpski jezik je zvanican i u Crnoj Gori, pa i u cijeloj BiH (oba entiteta). Ne znam za Republiku Srpsku, ali je u Srbiji zvanicna i latinica kao sekundarno pismo, a u biti i cesce koristena. {{nepotpisan|212.200.83.173|11:54, 30. listopad 2006.}}
 
Line 133 ⟶ 128:
 
== pisma (24. III 2009) ==
{{prijevod-srp}}
u clanku stoji:
 
Vrati se natrag na stranicu »Srpski jezik/Pismohrana1«.