Tegljač (brod): razlika između inačica

'''Tegljač''' je [[brod]] koji se koristi za okretanje vuču i tegljenje drugih plovnih objekata u [[luka]]ma, na [[otvoreno more|otvorenom moru]] ili kroz [[Rijeka (vodotok)|rijeke]] i [[kanal]]e. Kod nas se ovaj tip broda najčešće naziva '''remorker''' tal. ''rimorchio = tegljenje, vuča'')

Glavna karakteristika tegljača je jakost njihovog [[stroj]]a u odnosu na veličinu broda, odnosno odnos snaga (P)/tonaža (T). Jakost postrojenja danas se kreće od 500 do 2500 [[kW]] za manje, lučke tegljače, dok oceanski tegljači imaju znatno jača postrojenja, koja se kreću i preko 20000 kW. Radi usporedbe, P/T odnos se za putničke brodove kreće većinom ispod 1, a kod tegljača ide između 2.2 (veliki tegljači), pa sve do 9,5 (lučki tegljači).

 

Slijedeća karakteristika tegljača je njihova velika sposobnost manevriranja, čime se olakšava njihova upotreba. U početku su tegljači bili pokretani lopaticama i parnim strojem, a kasnije se prešlo na diesel motor i vijak. Slijedeće u razvoju manevarskih sposobnosti tegljača je bilo uvođenje Z noge sa propelerom, a zatim i [[azipod]]a (azimuth potisnika), čime je prestala potreba za izvođenjem [[kormilo|kormila]] na tegljačima. Danas, većina lučkih tegljača ima sustave bez kormila, dok su se klašiči sustavi zadržali kod velikih tegljača za duga tegljenja.