Drugi srpski ustanak: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: cs:Druhé srbské povstání |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 6:
Međutim, amnestija nije bila provedena - početak turske vlasti sa Sulejman Skopljak-pašom je obilježen terorom, nasilnim skupljanjem oružja, uvođenjem kuluka za opravku gradova i puteva, surovim utjerivanjem nameta u feudalnih obaveza.
Ovakva situacija je izazvala ponovno pojavljivanje hajduka, koji su i dalje održavali ratno stanje u zemlji. U Srbiji su sa velikim zanimanjem praćeni međunarodni događaji, pogotovo poslije vojnog uspjeha [[Rusija|Rusije]] protiv [[Napoleon Bonaparte|Napoleona]]. [[Prota Mateja Nenadović]] je uputio molbu ruskom caru Aleksandru da se Srbija pripoji Rusiji ili da dobije položaj kakve su imale [[Moldavija]] i [[Vlaška (kneževina)|Vlaška]] pod ruskim
Došlo je ponovo do susreta knezova koji su dobili onakvu ulogu koju su imali uoči prethodnog ustanka. Pomoću prote Mateje srpski knezovi su uputili molbe za pomoć Austriji, Rusiji i ostalim europskim silama koje su sudjelovale na [[Bečki kongres|Bečkom kongresu]].
Odnosi između [[
Upravo zbog takve situacije izbilo je nekoliko buna, da bi u jesen [[1814]]. godine, u okolini [[Čačak|Čačka]] izbila Hadži Prodanova buna. Ali, zbog loše organizacije, ta buna je bila ubrzo ugušena. U njenom ugušivanju sudjelovao je i sam [[Miloš Obrenović]].
Redak 16:
Turci su i dalje nastavili sa terorom. Zbog toga, u proljeće [[1815]]. godine izbija Drugi srpski ustanak. Za vođu ustanka je izabran Miloš Obrenović. Oružane borbe su trajale oko 4 mjeseca. Značajna je pobjeda ustanika kod Ljubića. Poslije ovog poraza, [[Velika_Porta|Porta]] upućuje kaznene vojne jedinice iz [[Bosna|Bosne]] i [[Rumunjska|Rumunjske]] prema južnoj i istočnoj granici Srbije, gdje su se koncentrirale ustaničke snage. Bosanska vojska je pretrpjela poraz na Dublju.
Oružani sukobi sa turskom vojskom nisu imale onaj intezitet i one razmjere kao u Prvom ustanku. Dosta je utjecala i situacija na ruskom frontu i Napoleonov poraz; postojala je mogućnost ruske intervencije na osnovu osme točke Bukureškog ugovora, pa je [[
Tako je prekinuta oružana borba, mada to nije prekinulo ustaničke borbe za ostvarenje ciljeva postavljenih [[1804]]. i 1815. godine. Ono dobija samo nove oblike koji odgovaraju novonastaloj situaciji - dugotrajni diplomatski pregovori uz pomoć Rusije. Turska je sporazum shvatila kao konačni prekid borbe i ustanka, ali za Miloša Obrenovića i ustanike sporazum je predstavljao osnovu za dalje proširenje povlastica i polaznu točku u daljoj borbi za ostvarivanje konačnih ciljeva ustanka - rušenje turske feudalne vladavine i uspostavljanje vlastite vlasti.
| |||