Trapezuntsko Carstvo: razlika između inačica

|vođa1 = [[AleksejAleksije I. Megakomnen]] (prvi)

Dolazak vojnika iz [[Četvrti križarski rat|Četvrtog križarskog pohoda]] pred glavni grad [[Bizant]]a je [[1203]]. godine ovo prastaro carstvo bacio u rasulo. S željom da to iskoriste [[AleksejAleksije I. Trapezuntski|AleksejAleksije]] i David Komnen, koji su nakon ubojstva svoga djeda, bizantskog cara, [[Andronik I., bizantski carKomnen|Andronika I. Komnena]] gotovo dva desetljeća živjelaživjeli u gruzijska izbjeglištvu u Gruziji, su se odlučili pokrenuti. Njihova teta [[Tamara, gruzijska kraljica|Tamara]] kraljica Gruzije im je [[1204]]. godine odlučila posuditi vojnike da osvoje grad [[Trabzon]] i područja uz tadašnju bizantsko-gruzijsku granicu. Zahvaljujući podršci tih vojnika u ožujku [[1204]]. godine dva brata su ostvarili svoj početni cilj i proglasili se carevima Bizanta. Kada je vijest da su križari osvojili [[Carigrad]] i srušili Bizantsko Carstvo tijekom travnja [[1204]]. godine stigla u Trapezunt, ona je braći darovala samo kratkotrajnu nadu da će sve još uvijek slobodne provincije Carstva njih proglasiti za svoje vladare. Kada je ta zamisao propala, odlučili su da objaveobjaviti rat sada konkurentskom novosnovanom [[Nicejsko Carstvo|Nicejskom Carstvu]]. Tijekom početnog razdoblja rasula [[1204]]. godine '''Trapezuntsko Carstvo''' se bilo proširilo obalom [[Crno more|Crnog mora]] između približno današnje gruzijsko-turske granice i zapadno od grada [[Sinop (grad u Turskoj)|Sinop]]a ( najzapadniji grad je bio [[Heraklea Pontica]]). Osim ovoga teritorija, dobar dio [[Krim]]a je prihvatio vlast vladara Trapezunta.

Prodiranje Trapezuntsketrapezuntske vojske na zapad je neminovno dovelo do sukoba s [[Teodor I. Laskaris, nikejski car|Teodorom I. Laskarisom]] koje pod svojim zapovjedništvom ima glavninu preostalih bizantskih vojnika u Aziji. Ambiciozna ideja AleksejaAleksija i Davida o gradnji svoga velikog Carstva se raspala već [[1205]]. godine. Njihova savezništva s [[Gruzija|Gruzijom]] i [[Latinsko Carstvo|Latinskim Carstvom]] su bila preslaba protiv Laskarisa koji vlada iz Nikeje i [[Ikonijski sultanat|Ikonijskog Sultanata]] koji vlada većim djelom unutrašnjosti [[Mala Azija|Male Azije]]. Već te godine sam [[Trabzon]] se našao pod ikonijskom opsadom koju nekako preživljava. S druge strane vojska koja je trebala napasti [[Nikomedija|Nikomediju]] je bilapretrpjela potučena od protivnikaporaz i vjerojatno samo zauzetost Teodora njegovim drugim problemima je dalaosigurala kakav takav mir između dva protivnika. Ovaj mir će postati konačan kada [[1214]]. godine grad Sinope pada u ruke Ikonijskog sultanata čime više nema granice između dva konkurentska Carstva. Smrću prvog cara AleksejaAleksija Komnena [[1222]] godine krimski posjedi države će postati vazalna država poznata pod imenom [[Teodorsko kneževstvo]].

Završetkom ratova '''Trapezuntsko Carstvo''' se pomirilo sa svojom tužnom sudbinom nevažne državice koja mora prihvaćati vrhovnu vlast svojih susjeda. Prvobitni vazalni gospodar je bio [[Ikonijski sultanat]], a potom [[Mongoli]]. Nakon uništenja [[Bagdad]]a [[1258]]. godine od strane ovih drugihMongola počinje zlatno doba ove državice. Pošto je Trapezunt slušaopriznao vrhovnu vlast nove svjetske sile, a istovremeno imao samostalnost on se pretvara u glavno okupljalište trgovaca na putu svile koji je skrenut s područja današnjeg [[Izrael]]a i [[Libanon]]a na obale [[Crno more|Crnog mora]]. Ništa novu vazalnu situaciju ne pokazuje bolje od [[GregorGeorgije, trapezuntski car|GregoraGeorgija]] koji nakon odbijanja pružanja vojne pomoći Mongolima protiv [[Mameluci|Mameluka]] biva svrgnut i zamjenjenzamijenjen puno vjernijim mlađim bratom [[Ivan II. Trapezuntski|Ivanom]]. Bez obzira na ovo razdoblje blagostanja, Carstvo se polagano konstantno smanjuje jer turski susjedi ili [[Gruzija]] iznenadnim kratkotrajnim napadima uzimaju komadić po komadić države.

U trenutku osnivanja države Aleksije Komnen je sebe proglasio carem [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] ( službena titula Bazilej i Autokrat Rimljana ) da bi pod pritiskom obnovljenog [[Bizant]]a koji je svojatao ovu titulu ona degradirana političkim dogovorom na Bazilej i Autokrat od cijelog Istoka, od [[Gruzija|Gruzije]] i prekomorskih teritorija ( [[Krim]] ). Bez obzira na taj dogovor carevi do svojeg kraja održavaju politički privid upravljanja Bizantskom vladom u izbjeglištvu.

Careva vlast koja je na početku bila apsolutna se ograničava tijekom građanskih ratova polovice XIV stoljeća kada lokalni feudalci preuzimaju dobar dio državnidržavnih ovlasti ograničavajući daljnji utjecaj okrunjenih glava na državne poslove. Od tada pa sve do uništenja države ona je živjela u političkoj ravnoteži između ove dvije suprotne političke snage.

U vrijeme dok su [[Carigrad]] i Bizant propadali teritorijalno i financijski '''Trapezunt''' je za [[Grci|Grke]] bio raj na zemlji. NjegoviPrihodima trgovačkiod prihoditrgovine su značili da dasagrađene su sesjajne crkve i palače stalno sjajile što je ostavljalo nezaboravan utisakdojam na sve posjetitelje. Konačni dokaz te razlike ova dva srodna carstva se dogodio kada je bizantski car zamolio Trapezunt da mu pomogne obnoviti carsku palača pošto on nema novca za popravak krova koji prokišnjava. Odgovor na ovaj zahtjev je bila besplatna obnova tamošnje carske palače i crkava koje su se nalazile u još gorem stanju. Zahvaljujući tom bogatstvu ( ako usporedimo s drugim tadašnjim grčkim područjima ) nakon [[Moreja|Moreje]] ovo Carstvo je postalo najveći centar učenja klasičnog razdoblja iako je Carigrad ostao neupitna duhovna prijestolnica. Najpoznatiji učenjak kojega će dati Trapezunt je bio [[Basilius Bessarion]] ( [[1395]]. - [[1472]]. ) kardinal ( školovan u Carigradu i Moreji ) katoličke crkve i de jureiure latinski patrijarh Carigrada koji je u [[Italija|Italiji]] jedan od tvoraca renesanse.

Vrhunac blagostanja koje država dostiže traje tijekom vladavine [[AleksejAleksije II., trapezuntski car|AleksejaAleksija II,]] čijom smrću [[1330]]. godine nastupa razdoblje građanskih ratova. Tijekom sljedećih 20 godina na vlasti se mijenjaizmijenjuje 8osam careva, a cijela ekonomija države propada. Stabilizacija koja nastupa vladavinom [[AleksejaAleksija III., trapezuntski car|AleksejAleksije III.]] je razdoblje laganog, ali neupitnog smanjivanja trgovine od koje država ovisi. Da bi se ovako oslabljeno carstvo održalo njegov car sve svoje kćeri udaje za susjedne emire ili kralja [[Gruzija|Gruzije]] kako bi ovim načinom kupio mir. Njegov nasljednik će zaštiti državu ispravnim klađenjemosloncem na [[Timur Lenk|Timura]] tijekom njegovog rata s Osmanlijama ali to je sve skupa bilo preživljavanje i ništa više.

Najavu neminovnog kraja države je bio dao još [[1437]]. godine P. Tafur kada piše u čuđenju da '''Trapezunt''' ima samo 4 tisuće vojnika. Nasljednici AleksejaAleksija III. su kako bi sačuvali svoju državicu nastavili voditi njegovu politiku udajama svojih kćerki za susjedne vladare. To su učinili [[AleksejAleksije IV., trapezuntski car|AleksejAleksije IV.]], [[Ivan IV., trapezuntski car|Ivan IV.]] i [[David, cartrapezuntski trapezuntacar|David]] koji će biti posljednji car. Ta lokalna politika careva nije imala na kraju krajeva nikakve šanse protiv osmanskog sultana [[Mehmed II.|Mehmeda II.]] koji tada zapovjeda velesilom, a u sebi ima neskrivenu želju da potpuno uništi sve ostatke [[Bizant]]a. Iako je car David uspio nagovoriti nekoliko lokalnih državica da ga podrže u ratu protiv Osmanlija oni nisu imali nikakve šanse. Nakon mjesec dana opsade i primanja garancija za svoj život i onaj svoje djece u ljeto [[1461]]. godine David se predao čime završava povijest '''Trapezuntskog Carstva''' i legitimnih careva [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]].

*[[AleksejAleksije I. Trapezuntski|AleksejAleksije I. Megas Komnenos]] (1204–1222)

*[[Juraj,Georgije Trapezuntski|Juraj Megas Komnenos]] (1266–1280)

*[[AleksejAleksije II. Trapezuntski|AleksejAleksije II. Megas Komnenos]] (1297–1330)

*[[MihaelMihajlo Trapezuntski|MihaelMihajlo Megas Komnenos]] (1341)

*[[MihaelMihajlo Trapezuntski|MihaelMihajlo Megas Komnenos]] (ponovno, 1344–1349)

*[[AleksejAleksije III. Trapezuntski|AleksejAleksije III. Megas Komnenos]] (1349–1390)

*[[AleksejAleksije IV. Trapezuntski|Aleksej IV. Megas Komnenos]] (1416–1429)