Konklava: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m razdvojbe_za_Nikola_II. |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 13:
Za najveću promjenu u načinu izbora pape tog razdoblja zaslužan je papa [[Nikola II., papa|Nikola II.]]. ([[1058]]. – [[1061]].), koji je odredio da se prilikom izbora novog pape kardinali moraju najprije odlučiti o mogućim kandidatima. On je donio odluku da se izbori mogu održati bilo gdje, ukoliko to nije moguće u Rimu.
Na 10. ekumenskom sinodu [[1139]]. godine, za cjelokupni izbor pape ovlašteni su isključivo kardinali, a tijekom pontifikata pape [[Aleksandar III., papa|Aleksandra III.]] je odlučeno da se novi papa bira dvotrećinskom većinom. Zbog toga, što kardinali nisu mogli postići dvotrećinsku većinu, Crkva u 13. stoljeću je bila dvije godine i devet mjeseci bez pape. Kako se to više ne bi dogodilo, na sinodu u [[Lyon]]u je odlučeno da se izbornici moraju sresti nakon deset dana od smrti prethodnog pape i to u gradu gdje je ovaj umro. Osim toga odlučeno je da kardinali ne smiju imati dodira s vanjskim svijetom tijekom izbora pape. Te odluke se smatraju i začetkom konklave, tj. praksom da se kardinali izbornici do izbora zaključavaju u zgradu u kojoj se provodi izbor.
Tijekom raznih i mnogobrojnih pontifikata u povijesti Crkve, bilo je u izboru pape mnogo promjena pravila izbora. Međutim, posljednje veće promjene je donio papa [[Ivan Pavao II.]] U važećoj Konstituciji »'''Universi dominici gregis'''« iz [[1996]]. godine pravo izbora pape pripada Kardinalskom zboru, izuzimajući one kardinale koji na dan smrti pape navršavaju 80. godinu. Maksimalni broj kardinala izbornika ne smije preći 120. Izričito je zabranjeno biranje pape od nekog drugog crkvenog dostojanstva, laika, članova općeg sabora ili biskupske sinode. Nitko od kardinala ne može biti isključen iz izbora. Kardinali koji su se odrekli kardinalskog dostojanstva ili koji su kanonski uklonjeni, nemaju izborno pravo niti pravo izbora. Svi kardinali izbornici su dužni sudjelovati na izboru, što se objašnjava obećanjem poslušnosti. Kardinale izbornike saziva dekan Kardinalskog zbora. Samo bolest ili neka druga teška zapreka prihvaćena od Kardinalskog zbora može se prihvatiti kao oprost za nesudjelovanje na izboru pape. Prema toj konstituciji poslije 30. kruga, ukoliko i dalje ne bi postojala dvotrećinska većina, dovoljna je bila samo natpolovična većina za izbor pape. Međutim, ovu odredbu je ukinuo papa [[Benedikt XVI.]] [[2007]]. godine.
| |||