Arára do Pará: razlika između inačica

Arara govore Cariban jezikom i pripadaju istoj skupini sa nestalim plemenima Apiacá sa [[Tocantins]]a i Yaruma, i jedinom , uz njih, preživjelu grupu [[Ikpeng]], koji danas žive na Xingu Indigenous Parku.

Prvi kontakti sa bijelcima počinju 1850.-tih godina i to sa naseljenicima duž obale [[Xingu]]a i rijeke [[Iriri]] blizu Altamire. Registrirani su prvi puta [[1853.]] Godine [[1861.]] grupa Arara ostala je deset dana među sakupljačima kaučuka kod Velikog vodopada na Iriri. Godine [[1873.]] biskup Dom Macedo Costa poveoje sa sobom nekoliko Arara u Belem. Između [[1889.]] i [[1894.]] izvrgnuti su progonu sakupljača gume u krajevima između Amazone, Xingua i Iririja. Izvjesni Coudreau na ekspediciji ([[1896.]]) susreće tek jednu Arara-ženu ,ali je sakupio niz informacija o njima. Opisuje ih miroljubivim nomadima koji poznaju džunglu između Xingua i Iririja, za njega, njihove žene čarobno su lijepe. Njegovi izvještaji nikako se ne uklapaju u prirodu ‘divljih’ Arara, ako se promatraju kroz ‘europske naočale’.