|
== Šume hrasta crnike (eumediteranska zona) ==
Šume [[Hrast crnika|hrasta crnike]] zauzimaju uski obalni pojas [[Hrvatsko primorje|Hrvatskog primorja]], od južne i jugozapadne obale [[Istra|Istre]], preko [[Lošinj]]a, južnih dijelova [[Cres]]a, [[Rab]]a i [[Pag]]a, i kopnom od [[Zadar|Zadra]] do [[Prevlaka|Prevlake]], te većinu južnojadranskih otoka. U sjevernom dijelu uz hrast crniku raste i [[crni jasen]] (''Fraxinus ornus''), koji južno od [[Split]]aSplita počinje izostajati.
Šuma hrasta crnike je najstabilniji [[ekosustav]]a Sredozemlja. Biljne vrste koje ga grade dobro su prilagođene na sušne uvjete. Imaju čvrsto kožasto lišće koje je često presvučeno tankom [[Vosak|voštanom]] prevlakom, ima višeslojnu [[Epiderma|epidermu]], sitne uvučene [[puči]], a često i dlačice koje dodatno usporavaju hlapljenje vode. U prirodnom stanju takve šume su vrlo guste, tamne, sa specifičnom [[Mikroklima|mikroklimom]] koja je vlažnija i hladnija od mikroklime otvorenih prostora. Zbog tame uzrokovane gustim sklopom krošanja, a koja je trajna budući da je šuma [[Crnogorično drvo|vazdazelena]], sloj prizemnog raslinja je vrlo slabo razvijen, a nema niti proljetnica.
Ovaj tip šume, za razliku od šuma alepskog bora, razvija se na dubljim tlima, najčešće mediteranskim [[crvenica]]ma, ali i drugim tipovima tla. Temperature su nešto niže, a količina padalina veća, s nešto povoljnijim rasporedom ljeti. Životni vijek ove šume vrlo je dug i ona značajno utječe na [[Klima|klimu]], [[Hidrologija|hidrološke]] prilike, [[Tlo|stvaranje tla]] i sprečavanje [[Erozija|erozije]].
Uz hrast crniku ili [[Hrast crnika|česminu]] (''Quercus ilex''), čest je i [[crni jasen]] (''Fraxinus ornus''), osobito u sjevernijem području, zatim [[zelenika]] (''Phillyrea latifolia''), [[smrdljika]] (''Pistacia terebinthus''), [[mirta]] (''Myrtus communis''), [[Planika| '''planika ''']] (''Arbutus unedo''), [[Lovor| '''lovor ''']] (''Laurus nobilis''), [[Veliki vrijes| '''veliki vrijes ''']] (''Erica arborea''), [[Kozokrvina| '''kozokrvine ''']] vrsta ''Lonicera implexa'' i ''L. etrusca'' i dr. Zbog male količine svjetla u prizemnom sloju, u ovim šumama raste razmjerno velik broj vrsta [[Povijuša|povijuša]] koje penjanjem uz drveće dolaze do svjetla. To su npr. [[Bljušt| '''bljušt ''']] (''Tamus communis''), [[Tetivika| '''tetivika ''']] (''Smilax aspera''), [[Zimzeleni broć| '''zimzeleni broć ''']] (''Rubia peregrina'') i [[Šparoga| '''oštrolisna šparoga ''']] (''Asparagus acutifolius''). Prisutnost velikog broja povijuša čini ovaj tip šuma teško prohodnim. Ukoliko je sklop drveća prorijeđen, može se razviti i prizemni sloj, u kojem su najčešće vrste [[Uskolisna veprina| '''uskolisna veprina ''']] (''Ruscus aculeatus'') i [[Primorska ciklama| '''primorska ciklama ''']] (''Cyclamen repandum''). ▼{{Wikipedizirati}}<!-- previse bolda!!! -->
▲Uz hrast crniku ili [[Hrast crnika|česminu]] (''Quercus ilex''), čest je i [[crni jasen]] (''Fraxinus ornus''), osobito u sjevernijem području, zatim [[zelenika]] (''Phillyrea latifolia''), [[smrdljika]] (''Pistacia terebinthus''), [[mirta]] (''Myrtus communis''), [[Planika|'''planika''']] (''Arbutus unedo''), [[Lovor|'''lovor''']] (''Laurus nobilis''), [[Veliki vrijes|'''veliki vrijes''']] (''Erica arborea''), [[Kozokrvina|'''kozokrvine''']] vrsta ''Lonicera implexa'' i ''L. etrusca'' i dr. Zbog male količine svjetla u prizemnom sloju, u ovim šumama raste razmjerno velik broj vrsta [[Povijuša|povijuša]] koje penjanjem uz drveće dolaze do svjetla. To su npr. [[Bljušt|'''bljušt''']] (''Tamus communis''), [[Tetivika|'''tetivika''']] (''Smilax aspera''), [[Zimzeleni broć|'''zimzeleni broć''']] (''Rubia peregrina'') i [[Šparoga|'''oštrolisna šparoga''']] (''Asparagus acutifolius''). Prisutnost velikog broja povijuša čini ovaj tip šuma teško prohodnim. Ukoliko je sklop drveća prorijeđen, može se razviti i prizemni sloj, u kojem su najčešće vrste [[Uskolisna veprina|'''uskolisna veprina''']] (''Ruscus aculeatus'') i [[Primorska ciklama|'''primorska ciklama''']] (''Cyclamen repandum'').
Zbog stoljetnog utjecaja čovjeka, šume hrasta crnike do danas su očuvane na vrlo malim površinama. Najljepše sastojine očuvane su na [[Mljet|Mljetu]], [[Rab|Rabu]] (šuma Dundo) i na [[Brijuni|Brijunima]]. Najvećim dijelom prevedene su u degradacijske stadije [[Makija|makije]], [[Garig|gariga]] i [[Kamenjar|kamenjara]].
[[Makija|'''Makija''']] je degradacijski stadij crnikove šume koji je po postanku [[Panjača|panjača]], tj. razvija se iz panjeva posječenih stabala hrasta crnike. Kako iz pojedinog panja izraste najčešće više izdanaka, oni ne dosižu visinu stabala, a sklop je vrlo gust. U makiji nije izražena slojevitost, visoka je do nekoliko metara i u njoj prevladavaju grmoliki oblici [[Hrast crnika|crnike]], [[Planika|planike]], [[Zelenika|zelenike]] i drugih vrsta. Zbog gustog sklopa i velikog broja povijuša gotovo je neprohodna. Po sastavu vrsta ne razlikuje se bitno od crnikove šume, no po vrijednosti, izgledu i strukturi razlikuje se bitno.
Slijedeći degradacijski stadij nakon makije je [[Garig|'''garig''']]. Nastaje čestim sječama makije, ispašom i sličnim negativnim utjecajima. Garizi su prorijeđene [[Šikara|šikare]] u kojima zbog veće količine svjetla rastu druge vrste u odnosu na crnikovu šumu i makiju. Kako je vegetacijski pokrov rijedak, znatno je veća i [[Erozija|erozija]] tla. Nestanak tla znatno usporava zaraštavanje gariga, odnosno [[Sukcesija|sukcesiju]] prema crnikovoj šumi. U garizima rastu termofilne (toploljubive) i heliofilne (svjetloljubive) vrste, kao što su [[Crveni bušin|'''crveni bušin''']] (''Cistus incanus''), [[Kretski bušin|'''kretski bušin''']] (''C. creticus''), [[Bijeli bušin|'''bijeli bušin''']] (''C. salviifolius''), [[Ljepljivi bušin|'''ljepljivi bušin''']] (''C. monspeliensis''), [[Drvenasti vrijes|'''drvenasti vrijes''']] (''Erica arborea''), [[Brnistra|'''brnistra''']] (''Spartium junceum''), [[Hlapinika|'''hlapinika'''hlapinik]] (''Calicotome villosa''), [[Ružmarin|'''ružmarin''']] (''Rosmarinus officinalis'') i mnoge druge. Mnoge vrste koje rastu u garizima vrlo su aromatične zbog velike količine [[Aromaterapija|eteričnih ulja]]. Velika suhoća, gust sklop nekih tipova gariga i velika količina eteričnih ulja razlog su čestih požara u ovom tipu vegetacije.
Krajnji degradacijski stadij na području crnikove šume je [[Kamenjar|'''kamenjara''']]. Nastaje zbog snažne erozije nakon uništenja šuma, utjecaja vjetrova, ljetne suše, intenzivne ispaše i požara. Velike kamenjarske površine razvijene su na otoku [[Pag|Pagu]], [[Kornati|Kornatima]], [[Goli otok|Golom otoku]] i na mnogim drugim mjestima. Tlo na kojem se razvija izuzetno je plitko i skeletno, s mnogo pokretnog i nepokretnog kamenja. Čine ga mediteranske [[Crvenica|crvenice]] ili smeđa [[Kalcijev karbonat|karbonatna]] tla. Kamenjare se koriste kao [[Pašnjak|pašnjaci]]. Prestankom ispaše zaraštavaju u [[Šibljak|šibljake]] u kojima se s godinama sve učestalije počinju pojavljivati drvenaste vrste. Vrste koje rastu na kamenjarama također imaju veliku količinu eteričnih ulja, često su prekrivene dlakama, ljepljive su i imaju [[Trn|trnove]] kako bi se obranile od životinja koje ih pasu i brste. Najčešće vrste u kamenjarama su [[Kadulja|'''ljekovita kadulja''']] (''Salvia officinalis''), [[Smilje|'''smilje''']] (''Helichrysum italicum''), [[Mekinjak|'''mekinjak''']] (''Drypis spinosa''), [[Dubačac|'''dubačac''']] (''Teucrium polium''), [[Čubar|'''primorski vrijesak''']] (''Satureja montana''), [[Kovilje|'''kovilje''']] (''Stipa eriocaulis'') i dr.
Za duge ljetne suše dolazi do gotovo potpunog prekida vegetacije. Kamenjare ponovno oživljavaju nakon prvih jesenjih kiša. Kako su zime blage, život se odvija i zimi, a vrlo intenzivno nastavlja u proljeće, kada mnoge površine kamenjara izgledaju poput cvjetne livade. Vrstama su bogatije submediteranske kamenjare, na kojima ima više tla. Kamenjare su značajne za [[Pčelarstvo|pčelarstvo]] budući da su mnoge vrste, poput [[Kadulja|'''ljekovite kadulje''']] i [[Čubar|'''primorskog vrijeska''']], medonosne biljke.
== Šume bijelog graba i hrasta medunca (submediteranska zona) ==
Listopadne šume i šikare [[Bijeli grab|'''bijeloga graba''']] i [[Hrast medunac|'''hrasta medunca''']] čine najznačajniju [[Klimazonalna vegetacija|klimazonalnu zajednicu]] priobalnog pojasa sjevernog [[Hrvatsko primorje|Hrvatskog primorja]], većeg dijela [[Istra|Istre]] (krški dio Istre), otoka [[Krk|Krka]], [[Cres|Cresa]], sjevernog dijela [[Ravni Kotari|Ravnih kotara]] i dijela [[Dalmacija|Dalmacije]]. Visinski dopiru podno grebena [[Dinaridi|Dinarida]]. Mjestimice uz tokove rijeka i na mjestima gdje reljef to dozvoljava, prodiru i u unutrašnjost kopna. To je npr. slučaj u jednom dijelu [[Lika|Like]], uz [[Neretva|Neretvu]] i drugdje. U visinskoj zonaciji ovaj tip šuma razvija se iznad crnikovih šuma na 400 metara nadmorske visine, a u obalnom dijelu može se naći i na visini od 900 metara. Razvijaju se na smeđim [[Kalcijev karbonat|karbonatnim]] tlima, [[Crvenica|crvenici]] i posmeđenoj crvenici, u uvjetima [[Umjerena klima|umjereno tople]] i perhumidne klime. Temperature su, dakle, niže, a količine padalina veće nego u zoni crnikovih šuma. Velike površine razvijene su u obliku različitih degradacijskih stadija zbog stoljetnog iskorištavanja ovih šuma za ogrjev ili dobivanje pašnjačkih površina. U novije doba, na velikim, nekad degradiranim površinama, vidljiv je progresivni razvoj vegetacije u pravcu [[Šikara|šikare]] te, konačno, prave šume, zbog napuštanja stočarstva i prestanka korištenja drva kao glavnog ogrijevnog sredstva.
Od drvenastih vrsta najznačajnije su [[Bijeli grab|'''bijeli grab''']] (''Carpinus orientalis''), [[Hrast medunac|'''hrast medunac''']] (''Quercus pubescens''), kojeg prema jugu smjenjuje [[Hrast dub|'''hrast dub''']] (''Quercus virgiliana''), zatim [[Crni jasen|'''crni jasen''']] (''Fraxinus ornus''), [[Maklen|'''maklen''']] (''Acer monspessulanum''), [[Cer|'''cer''']] (''Quercus cerris''), te lokalno oko [[Karlobag|Karlobaga]] [[Judić|'''judić''']] (''Cercis siliquastrum'').
U sloju grmlja česte su vrste [[Grmoliki grašar|'''grmoliki grašar''']] (''Coronilla emeroides''), [[Rujevina|'''rujevina''']] (''Cotinus coggygria''), [[Drača|'''drača''']] (''Paliurus spina-christi''), [[Pucalina|'''pucalina''']] (''Colutea arborescens''), [[Rašeljka|'''rašeljka''']] (''Prunus mahaleb''), [[Drijen|'''drijen''']] (''Cornus mas''), [[Trnina|'''trnina''']] (''Prunus spinosa''), [[Pavitina|'''pavitina''']] (''Clematis vitalba''), [[Brijestolisna kupina|'''brijestolisna kupina''']] (''Rubus ulmifolia'') i dr.
U prizemnom sloju može se naći [[Jasenak|'''jasenak''']] (''Dictamnus albus''), [[Pčelinja ljubica|'''pčelinja ljubica''']] (''Melittis melissophyllum''), [[Crvena djetelina|'''crvena djetelina''']] (''Trifolium rubens''), [[Lastavičnjak|'''lastavičnjak''']] (''Cynanchum adriaticum''), [[Čubar|'''primorski vrijesak''']](''Satureja montana''), [[Uskolisna veprina|'''uskolisna veprina''']] (''Ruscus aculeatus''), [[Jesenska šašika|'''jesenska šašika''']] (''Sesleria autumnalis''), [[Šparoga|'''oštrolisna šparoga''']] (''Asparagus acutifolius''), [[Šparoga|'''tankolisna šparoga''']] (''Asparagus tenuifolius''), [[Crvena iglica|'''crvena iglica''']] (''Geranium sanguineum'') i mnoge druge.
Kako je već spomenuto, jugoistočno od [[Zrmanja|Zrmanje]] hrast medunac se počinje postupno zamjenjivati hrastom dubom. Dub je kserotermniji od medunca (podnosi veću sušu) i jedna je od najotpornijih listopadnih vrsta drveća. Najveće površine zauzima u nižim područjima od [[Drniš|Drniša]] prema [[Sinj|Sinju]] i [[Imotski|Imotskom]], dalje do [[Vrgorac|Vrgorca]] i [[Metković|Metkovića]], te u dubrovačkom zaleđu.
Najrašireniji degradacijski stadij šuma bijelog graba i hrasta medunca je '''dračik''' ili trnjak [[Drača|'''drače''']] (''Paliurus spina-christi''). Najveće sastojine ove zajednice nalaze se na južnim padinama [[Velebit|Velebita]], na području [[Bukovica|Bukovice]], [[Istra|Istre]], te sjevernog, srednjeg i južnog primorja. To je vrlo degradirani tip vegetacije u kojem je najčešće degradirano i tlo, koje je plitko i siromašno. Razlog takvoj degradaciji vegetacije i tla uglavnom je prevelika ispaša. Manje degradirane površine, pored drače, u svom sastavu imaju i niz drugih drvenastih vrsta, kao što su '''bijeli grab''', '''crni jasen''', '''pucalina''', '''grmoliki grašar''', '''smrdljika''', [[Nar|'''šipak''']] (''Punica granatum''), [[Srednja krkavina|'''srednja krkavina''']] (''Rhamnus intermedia'') i dr. Zbog napuštanja tradicionalnog oblika korištenja (paša i sječa), ove površine danas se nalaze u procesu progresivne sukcesije koja vodi obnovi šumske vegetacije.
U submediteranskom pojasu razvijene su također i [[Kamenjar|kamenjare]] opisane u poglavlju o šumama crnike. O livadama ovog pojasa više u poglavlju o [[Nešumska vegetacija Hrvatske|nešumskoj vegetaciji]] Hrvatske.
|
