Kraljevstvo Juda: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
SieBot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: sh:Kraljevstvo Juda
mNema sažetka uređivanja
Redak 6:
Prema [[Biblija|biblijskom]] izvještaju, predstavlja nastavak [[Kralj David|Davidova]] i [[Kralj Salomon|Salomonova]] kraljevstva, a prvi je kralj bio Salomonov sin Roboam. U početku su kraljevi Kraljevstva Jude nastojali proširiti svoju vlast i na sjever, a onda su, skupa sa sjevernim [[Kraljevstvo Izrael|Kraljevstvom Izrael]] nastojali obraniti svoja područja od [[Aram]]a.
 
Odražalo se kao neovisno kraljevstvo, ili u poluvazalskom odnosu sad prema [[Egipat|Egiptu]], sad prema [[Asirija|Asiriji]], sad prema [[Babilonija|Babiloniji]] sve do [[587. pr. Kr.]], kada je konačno palo pod vlast Babilonije u vrijeme babilonskog kralja [[Nabukodonosor II.|Nabukodonosora II.]]a. Posljednji kralj Jude bio je Sidkija, koji je odveden u [[Babilon]].
 
Najveći procvat ovo je kraljevstvo doživjelo u doba kraljeva [[Ezekija|Ezekije]] (716.-687. pr. Kr.) i [[Jošija|Jošije]] (640.-609. pr. Kr.), koji su uspjeli centralizirati državnu vlast, obilno se pritom služeći i centraliziranim kultom u Jeruzalemu. Nakon pada Sjevernog Kraljevstva pod asirsku vlast (721. pr. Kr.), kralj Ezekija širi svoja područja prema sjeveru.
Redak 28:
=== Babilonska opasnost ===
 
Od 625. pr. Kr. raste moć [[Babilonija|Babilonije]], a [[Nabukodonosor II.|Nabukodonosor II.]] već kao prijestolonasljednik pobjeđuje faraona [[Neko II.|Neka II.]] i osvaja Asiriju, a potom i [[Sirija|Siriju]]. Krajem 7. st. pr. Kr. osvaja i [[Aškelon]], dok od 597. pr. Kr. opsjeda [[Jeruzalem]], nakon čega vladari Judeje postaju njegovi vazali. Nebuzaradinian, koji se u Bibliji spominje kao rušitelj jeruzalemskog Hrama, ali i čitavoga grada (kolovoz 587. pr. Kr.), u babilonskom se popisu kraljevih službenika spominje na samom vrhu.
 
To je razaranje označilo i kraj Kraljevstva Jude.