Ćiribirci: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Datoteka:Ciri.jpg|250px|mini|Žejanski zvončari na smotri na riječkom Trsatu, obučeni u svoju tradicionalnu zvončarsku nošnju. Foto Z. K. Rončević]]
 
'''Ćiribirci''' (Ćići) ili Istrorumunji su nevelika etnička grupa nastanjena u sjeverozapadnoj Istri, danas uglavnom u selima [[Žejane]] i područjima oko [[Čepićko polje|Čepićkog polja]], [[Šušnjevica]], [[Nova Vas (Kršan)|Nova Vas]], [[Letaj]] i drugima. Danas su im mnoga sela napuštena i znatan ih je dio kroatiziran. Pojava prvih Ćića u [[Istra|Istri]] počinje negdje krajem [[14. stoljeće|14. stoljeća]], jedno od njihovih glavnih naselja, Žejane, spominju se još [[1395]]., ali glavnina Vlaha ili Čića, kako su ih sve nazivali, dolazi tek negdje krajem [[15. stoljeće|15]]. ili početkom 16. stoljeća, što im dopuštaju knezovi Frankopani. Porijeklo ovih Ćića što ih [[Frankopani]] doseljavaju je sjeverna [[Dalmacija]], gdje su bili poznati pod imenom [[Morlaci]]. Morlake, koji su kao pastiri s ovcama došli iz Dalmacije, prvo nalazimo na otoku [[Krk]]u gdje su još ostali tragovi njihovog govora. Tek desetih i dvadesetih godina [[16. stoljeće|16. stoljeća]] počinje njihovo značajnije naseljavanje u Istri, u naselje Žejane. Sa sobom ovi ljudi donose jezik koji se još očuvao oko Čepićkog polja gdje ih još okolno stanovništvo naziva Vlasima, Ćićima, Rumunjima ili osobito Ćiribircima.
 
== Ime ==
Redak 14:
Ćići iz Žejana zovu svoj ''žejanskim'', Ćići sa južne strane Ćićarije zovu svoj jezik ''vlaškim'', a treća skupina svoj jezik naziva i ''ćiribirskim''.
 
== PorijekloPodrijetlo i kratka povijest ==
PorijekloPodrijetlo Ćića je morlačko s kojima su do odcjepljenja živjeli u jadranskom zaleđu, od [[Albanija|Albanije]], [[Makedonija|Makedonije]] i preko [[Crna Gora|Crne Gore]] do sjevernih krajeva Dalmacije. Povijest nastanka Vlaha, naroda srodnom Moldavcima i Rumunjima, usko je vezana uz uspostavljanje Istočnog Rimskog Carstva [[1204]]. u Konstantinopolu i romanizacijom tračkog stanovništva Dobrudže, Vlaške i Moldavije. Primanjem rimskog jezika Vlasi, [[Moldavci]] i Rumunji razvijaju svoje vlastite jezike koji su svakako pod utjecajem jezika drugih naroda s kojima dolaze u kontakt. Velika Vlaška danas pripada Rumunjskoj, ali i ako su ti Rumunji bili srodni s Vlasima iz Male Vlaške u nekadašnjoj [[Etolija|Etoliji]] i [[Akarnanija|Akarnaniji]] , svakako su imali različit razvoj svojih jezika kao i različitu povijest. Vlahe koje poznajemo kao Cincare, Morlake, kao i nadalje [[Meglesnski Vlasi|Meglesnske]] i druge Vlahe, danas kolektivno nazivamo Aromunima, [[Arumunji]]ma ili jednostavno Vlasima. S druge strane narodi romanizirane Velike Vlaške danas zovemo Rumunjima. Njihovi [[jezik|jezici]] su neosporno srodni s jezicima koji su se govorili u Velikoj Vlaškoj, [[Dobrudža|Dobrudži]] i krajevima današnjeg rumunjskog govornog područja. Na razvoj ovih naroda svakako utječe i pojava [[Slaveni|Slavena]] kao i kasnija najezda [[Turci|Turaka]], nakon koje u području Dalmacije dolazi do pokretanje stanovništva. Dijelovi Hrvata-čakavaca sele u današnje područje [[Gradišće|Gradišća]] a u Italiju odlaze ' preci današnjih [[molizanski Hrvati|molizanskih Hrvata]]. Ista pojava Turaka izaziva i pokrete [[Bunjevci|Bunjevaca]] i pretke Ćića na sjever. Prvi naseljavaju područje [[Velebit]]a a ćićsko pastirsko stanovništvo nastavlja dalje prema Istri gdje su se zadržali do naših dana.
 
== Običaji ==