Razlika između inačica stranice »Berlinski kongres«

Obrisano 1.199 bajtova ,  prije 10 godina
Prisiljena međunarodnim pritiskom, Rusija je morala popustiti, a i San-Stefanski mirovni ugovor je poništen, dok su pregovori o teritorijalnom uređenju Balkana krenuli iznova. Kako Njemačka praktično nije morala štititi vlastite interese na Balkanu, pri tim je pregovorima Bismarck mogao nastupiti kao "relativno neutralan" (poznata je uostalom Bismarkova izjava da Balkan "nije vrijedan ni malog prsta ili kostiju jednog pomeranskog panzir-grenadira"). U pregovorima su sudjelovali samo pregovarači velikih sila, dok su predstavnici malih zemalja pokušavali utjecati na ishod posrednim putem, te su sudjelovali isključivo na onim zasjedanjima koja su ih se izravno ticala.
 
dal,grhotlj0yjlylojy0joljylyjloyjlojlojylyjlylolololjjyllyjloyolyyloyjolojyolyjo :P :D :D :D : D: D: :D :D: D: D: D: D: D: D:: D:D :D: :D:D: :):) :) :) :) :) ) :) :) :) xDDDD xPPP ":P"
== Ishod pregovora ==
 
[[Datoteka:SouthEast_Europe_1878.jpg|mini|350px|desno|Karta jugoistočne Europe nakon Berlinskog kongresa, [[1878]].]]
Ishod pregovora je bio ''Berlinski mir'', potpisan [[13. srpnja]] [[1878]]. godine. Njime je temeljito izmijenjeno ili poništeno 18 od 29 točaka San-Stefanskog sporazuma. Time su bile priznate [[Rumunjska]], [[Srbija]] i [[Crna Gora]] kao suverene države, a [[Bugarska]] je podijeljena južni dio koji je ostao pod osmanskim suverenitetom, na Istočnu Rumeliju kao neovisnu državu, dok je ostatak teritorija bila neovisna Bugarska. Niz drugih turskih provincija odvojeno je od Turske i dano na upravljanje drugim državama, poput Cipra koji je dodijeljen Velikoj Britaniji, te Bosne i Hercegovine koja je dodijeljena Austro-Ugarskoj ([[1908]]. Austro-Ugarska će aneksirati Bosnu i Hercegovinu).
Srbija je znatno proširena i dobila je četiri okruga na račun Turske: niški, pirotski, toplički i vranjski, Rumunjska je dobila Dobrudžu, a Crna Gora [[Nikšić]], [[Podgorica|Podgoricu]] i [[Bar (grad)|Bar]].
 
Turska je morala jamčiti građanska prava svojim nemuslimanskim građanima, ostvarujući tako odredbe Organskog zakona iz [[1868]].
 
Zemlje koje su ovim pregovorima dobile neovisnost trebale su preuzeti i dio turskog državnog duga, no to se nije dogodilo, jer nije nikad postignut dogovor o tome kako podijeliti taj iznos.
 
== Posljedice ==
Anonimni suradnik