Plaut: razlika između inačica

Rimska komedija postala je i razvila se po uzoru na [[Nova atička komedija|novu atičku komediju]], koja je cvjetala u 4. i 3. stoljeću prije Krista, pri čemu su se naročito koristila djela grčkih književnika [[Filemon]]a, [[Apolodor]]a i [[Menandar|Menandra]]. [[Srednja komedija]] iskorištena je kao uzor samo za Plautovog ''Persijanca'' i možda ''Amfitriona''. Ta rimska komedija, nastala po uzoru na grčke originale i smještena u grčko okruženje, nazvana je [[palijata]] (''fabula palliata'') prema odjeći koju su na sceni nosili glumci (''pallium'' »grčka kabanica«). Palijata je ili komedija karaktera (''comoedia stataria'') ili komedija zapleta (''comoedia motoria''), obično ima pet činova između kojih su umetnuti [[glazba|glazbeni]] djelovi, koje je izvodio svirač na duplim tibijama (vrsta frule). [[Hor]]a u palijati nije bilo, kao što ga nije bilo ni u novoj komediji; neka vrsta hora postoji jedino u Plautovom ''Konopcu''. Umjesto hora je, međutim, ponekad između činova svirao svirač (''tibicen''). U svakom komadu bilo je dve vrste partija: jedne su prosto recitirane (to su ''diverbia'' = dijalozi), a druge su izgovarane uz pratnju tibija (to su ''cantica''). ''Cantica'' je u užem smislu svako pjevanje uz pratnju tibija i predstavlja čisto [[lirika|lirsku]] [[monodija|monodiju]], dakle solo pjevanje, u promjenljivom i često živom i nemirnom metru. Ovi kantici nalaze se samo kod Plauta, koji ih je dodao na vlastitu inicijativu, jer njih ne nalazimo ni u novoj komediji.

 

 

Prema tradiciji, komični su glumci u prvo vrijeme nosili samo perike, a kasnije maske, koje je navodno uveo Roscije Gal, i to »zato što je bio razrok«. Kazalište je najprije bilo od drveta i postavljalo se iznova za svaku novu predstavu. Prvo trajno kazalište od kamena dao je sagraditi [[Pompej]] [[55. pr. Kr.]] Prema tradiciji, kameno kazalište se počelo zidati još [[154. pr. Kr.]], ali je senat gradnju odjednom obustavio i uopće zabranio sjedenje u kazalištu.