|
Brigadir Čatlak bio je omiljen među svojim vojnicima, častan, iskren i moralan. Hrvatsku je volio iznad svega. Preminuo je tiho u 72. godini [[2. lipnja]] [[2010.]] godine u Šibeniku gdje je i pokopan.
'''IN MEMORIAM'''
Preminuo brigadir HV Ante Čatlak, prvi zapovijednik 114. brigade HV
Brigadir Čatlak pokopan je na Šibenskom groblju Kvanj 05. lipnja 2010. godine.
Goran Kosor, 114. brigada HV
Povjesnica 114. brigade HV Zbora narodne garde
'''POZDRAVNI GOVOR NA ISPRAČAJU PRIPADNIKA 114. BRIGADE HV'''
Poštovani skupe !
Cijenjena obitelji našeg dragog zapovjednika , našeg dragog barba Ante !
Teška i časna zadaća zapala me da se u ime ratnih prijatelja i suboraca iz 114. brigade HV oprostim od našeg prvog zapovjednika iz ratne 1991-92 godine.
Početkom 1991. godine bilo je jasno da će poslije 41“ i 71“ još jedna prva biti presudna za opstojnost Hrvata na ovim prostorima, gdje već 14 stoljeća biju razne bitke i ratove i sanjaju san o svojoj vlastitoj Domovini. Isto tako, bilo je vidljivo da se mlada hrvatska neće moći obraniti Ghandijevskom politikom, već da je rat neizbježan i da će oružje i oruđe uz dragovoljce biti presudno u obrani svete nam grude.
Krajem svibnja 1991. godine Hrvatski državni Sabor donosi odluku o ustroju ZNG-a, a već nekoliko dana iza toga Ministar obrane potpisiva odluku o utemeljenju prve pričuvne 114. brigade ZNG-a i za njenog zapovjednika imenuje Antu Čatlaka, koji s stavio na raspolaganje svom hrvatskom narodu i svojoj Domovini. Nije to bio lak zadatak. Trebalo je formirati 3 bojne, topništvo, PZO, inženjeriju, logistiku i sve ostale postrojbe koje čine jednu brigadu.
Za početak, pričuvni policijski bataljun, koji čine radnici BIS-a, popularni škverski bataljun
Čini okosnicu 1. bojne, a naš dragi barba Ante obilazi splitska poduzeća te u sastav brigade dovodi dragovoljce iz „Jugoplastike“,pošte, „Brodomerkura“, „Slobodne Dalmacije“,
„Koteksa“ i drugih.
U Omišu i Trogiru formira 2. i 3. bojnu, a u Solinu Samostalnu satniju Solin-Dugopolje.
Prve zadaće brigada pod zapovjedništvom našeg zapovjednika provodi čuvajući u domicilnim mjestima vitalnije gospodarske objekte, osigurava važnije prometnice te blokira vojarne JA, a
Neke od njih i zauzima te donosi naoružanje koje nam je najviše nedostajalo.
Već u kolovozu jasno je da se Split, Omiš i Trogir ne brane u Kopilici, Planom i Dupcima i
Brigada pod zapovjedništvom našeg dragog zapovjednika izlazi na terene Svilaje, a potom
Dubrovnika gdje smo prva naoružana postrojba koja je pritekla u pomoć opkoljenom gradu Dubrovniku i u grad ušla gumenim čamcima te 28. dana na Srđu, Bosanci i Mokošici branila i oslobodila Grad Sv. Vlaha.
U isto vrijeme pripadnici brigade ratovali su na raznim stranama od Drniša do Dubrovnika i teško je bilo zapovjedati u takvim okolnostima. Ali naš dragi barba Ante nije htio radio-vezom sa Visoke zapovijedati, već je uvijek bio sa svojim vojnicima na prvoj crti bojišnice,
Izdavajući mudre i pravovremene zapovijedi i hrabreći svoje vojnike.
Dragi Ante tvoja mudrost i odvažnost, tvoja hrabrost i tvoje domoljublje najzaslužniji su što si
sa jednim vodom početkom prosinca 91“ uništio neprijateljske tenkove i zaustavio proboj neprijateljske vojske u naumu da zauzmu dolinu Neretve. Već za mjesec dana, točnije 03. siječnja 1992. godine zloglasni oficir JA i ratni zločinac Ratko Mladić obećao je svojima da će ručati na Klisu, a „kafu“ popiti na splitskoj Rivi. Ali prevario se, na obroncima Svilaje čekao ga je hrabri brigadir Čatlak sa svojim „Škorpionima“ i bahati Mladić umjesto u Splitu „kafu“ je ispijao brojeći žrtve u Kninu.
U proljeće 1992. za samUskrs najteže bojište bijaše u dolini Neretve. Četnici su bili na vratima Metkovića i brigada, dragi Ante pod tvojim zapovjedanjem odlazi tamo, i korak po korak, ćulu po ćuku neprijatelj završava daleko u istočnij Hrecegovini odakle ni topništvom više ni Ploče ni Metković nisu mogli biti ugroženi. A brigada predvođena tobom, rame uz rame sa gardijskim brigadama 1. i 4. ruši avione, a tenk zarobljava i dovozi ga u Omiš, što do neba diže ionako velik borbeni moral, kako kod pripadnika brigade tako i kod pučanstva koje prati svaki naš korak.
Govoriti o tvom ratnom putu a ne spomenuti tvoga i našeg Milu bilo bi nepotpuno i manjkavo jer i on je kroz omišku Bojnu i „S“-vod upisao se zlatnim slovima u temelje 114. brigade. I zato je danas tužan dan, ne samo za tvoje „Škorpione“ dragi Ante, nego i za sve tvoje šibenčane, splićane, omišane, trogirane i solinjane, ali i za drnišane, neretljane i dubrovčane.
Jer, odlazi čovjek koji je u presudnim danima za naš narod stao na čelu prve pričuvne brigade,
Hrabro braneći svaki pedalj Tebi i nama tako drage Hrvatske grude.
I kada si poslije ratnih strahota htio i trebao proživiti umirovljeničke dane u miru, zla sudbina i zloćudna bolest ostavila Te bez tvoje drage supruge. Bolest je bila jača i to je bitka koju nisi mogao dobiti. Zadovoljstvo si nalazio na moru i u nama tvojim vojnicima i suborcima, tvojim prijateljima koje si jako volio i veselio se svakom našem susretu. Mi smo te na žalost manje viđali jer si bio ovdje u Šibeniku, ali smo te više čuli, jer si putem Tebi tako drage „Radio Dalmacije“ bio gotovo svakodnevno s nama i ni jedna obljetnica ili događaj uz našeg Domovinskog rata nije mogla proći da Ti pučanstvo i nas hrvatske branitelje, tvoje suborce ne podsjetiš na te slavne dane. Često si u raznim prigodama poimenice pozdravljao svoje ratne prijatelje, na obljetnicama bio si uvijek sa nama. Držao si emotivne govore iz dubine duše, a često ne bi ni završili jer bi suze potekle, ali ne suze kukavičluka već suze ljubavi i dobrote,
I jako emotivno proživljavanje strasnih i sudbonosnih ratnih događaja. Nama je to bio znak koliko si nas volio, i nas i svoju 114. brigadu.
Ante, prijatelju, ratniče i zapovjedniče ! U utorak smo obilježili 19. obljetnicu utemeljenja 114. brigade. Nije Te bilo sa nam, a svi su pitali gdje je barba Ante, što je s njim da ga nema?
Odgovarali smo – u bolnici je, operirat će se, biti će s nama dogodine za 20. obljetnicu. I onda
Nažalost, sutradan stiže tužna vijest, plemenito srce našeg dragog zapovjednika nije izdržalo.
Otišao je u nebeska prostranstva. Tamo ga čekaju Vrhovnik, Ministar obrane, Načelnik glavnog Stožera, Zapovjednik HRM-a i osamdeset i osam njegovih Vitezova iz 114. brigade
koi su hrabro položili svoje živote za ovu svetu grudu. Tamo su i mnogi naši suborci koji su poslije rat izmučeni i shrvani bolešću završili ovozemni život. Tamo ćemo polako i mi ostali, ali ostat će zapisano i zapamćeno da je brigadir HV Ante Čatlak i njegova 114. brigada hrabro branila i obranila hrvatski Jug i niti jednu bitku nije izgubila.
I zato dragi barba Ante, ljudino i zapovjedniče mirno spavaj u svom Šibeniku, u svojoj Hrvatskoj grudi i neka ti dragi Bog podari vječni pokoj, neka te nagradi nagradom koju si sigurno zaslužio. A tvojao majci, tvom Mili, sastrama, nevjesti i unucima kao i cijeloj rodbini
iskrena sućut, i neka budu ponosni što su te imali !
U IME 114. BRIGADE POBJEDNIČKE HRVATSKE VOJSKE
PETAR KAĆUNKO
satnik u miru
'''POVJESNICA 114. BRIGADE HV, ZBORA NARODNE GARDE'''
Odlukom ministra obrane Republike Hrvatske Gojka Šuška, 01. lipnja 1991. godine utemeljena je 114. brigada HV, prva pričuvna brigada Zbora narodne garde.
| 