Razlika između inačica stranice »Krbavska bitka«

Obrisano 6 bajtova ,  prije 15 godina
bez sažetka
 
Krajem ljeta 1493. godine Jakub-paša je provalio sa svojim [[akindžija]]ma, oko 8 tisuća, preko rijeka [[Una|Une]] i [[Kupa|Kupe]] u Štajersku i opustošio [[Celje]] i [[Ptuj]]. Prilikom povratka iz Slovenije, Turci su opustošili i Hrvatsko [[Zagorje]], spalili i opljačkali bogati gradić kneza Frankopana, '''Modrušu''', u kojem je bila i smještena biskupija, s ciljem povratka u Bosnu, pri čemu nije poznato kojim pravcem su se vraćali. Prema podacima jednog turskog ljetopisca, Jakub-paša je sa svojim snagama naišao na hrvatske feudalne snage na jednoj planini (vjeruje se [[Velebit|Mala Kapela]]), koje su mu prepriječile put. Kako je bio ugrožen s leđa od štajerskog [[grof]]a, Jakub-paša je ponudio banu Derenčeninu novac ukoliko bi ga ovaj pustio da nastavi put prema Bosni. Ban Derečanin, uvjeren u premoć svojih snaga nad izmorenim turskim snagama, uvjetuje i oslobađanje čitavog roblja i predaju cijelog plijena, što Jakub-paša ne prihvaća. Dok su još trajali pregovori oko otkupa, Jakub-paša je uputio turske snage preko Krbave kao bi iskoristio priliku i izvukao se iz, za njega, teškog položaja.
 
Čim je saznao za promjenu pravca kretanja turskih snaga, ban Derenčanin je pregrupirao snage i na Krbavskom polju okupio do tada međusobno zavađene hrvatske knezove, [[Ivan Frankopan|Ivana Frankopana Cetinskog]], [[Berninand Frankopan|Bernardina Frankopana Modruškog]], [[Nikola Frankopan|Nikolu Frankopana Tržičkog]], Karla Gušića, [[Petar Zrinski|Petra Zrinskog]], jajačkog bana Mihajla Petkaya, [[Juraj Vlatković|Juraja Vlatkovića]], sina [[herceg]]a Vlatka Kosače i druge. Hrvatske snage su brojile oko 3 tisuće konjanika, 2 tisuće pješaka i nepoznati broj slabo naoružanih i vojno neobučenih seljaka. Iako su neki od knezova predlagali napad na turske snage na planinskom zemljištu, što je bilo neuobičajena taktika vojski feudalnog razdoblja i mogući pravi izbor, odlučeno je da se Turci napadnu frontalno u tri konjičke skupine po običaju tog vremena. Prvu skupinu su sačinjavale slavonske [[banderija|banderije]] pod zapovjedništvom [[Ferdninad Berisburch|Ferdinanda Berisburcha]], drugu - hrvatske snage pod Ivanom Frankopanom Cetinskim i jajačkim banom Mihajlom Petkayom i treću – ostatak pod Nikolom Frankopanom Tržičkim i Bernandom Frankopanom Modruškim. Između ovih konjičkih skupina su bili raspoređeni seljaci i pješaštvo.
 
Jakub-paša, stigavši na Krbavsko polje, najvjerojatnije preko [[Plaški|Plaškog]], uvjerio se da je sukob bio neizbježan i odmah je dao da se ubiju svi robovi sposobni za borbu. Kako je želio izbjeći frontalni sukob sa hrvatskom vojskom, Jakub-paša je namjeravao izvući hrvatsku vojsku na ravnicu i iz zasjede djelovanjem sa svih strana brzom konjicom je napasti. Zbog toga je i podijelio snage također u tri skupine ali po teritorijanoj pripadnosti. Naime, turske snage su sačinjavali i snage iz Srbije pod kruševačkim sandžak-begom '''Ismailom''' i snage pod skopskim namjesnikom '''Karlerijem Mehmed-begom'''.
715

uređivanja