Kapucini: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Kubura (razgovor | doprinosi)
Redak 53:
== Kapucini u Hrvatskoj ==
 
U hrvatske krajeve dolaze u 17. stoljeću. Prvi samostan grade u [[Rijeka|Rijeci]] (1610.), a nakon toga slijede: [[Zagreb]] (1618.), Herceg Novi (1688.), Split (1691.), Varaždin (1699.), Osijek (1703.), Karlobag (1710.), Beograd (1718.) Do 1783. hrvatski samostani pripadaju Štajerskoj provinciji. Te godine osniva se ''Hrvatsko-primorska kustodija'', koja 1847. postaje Provincijom. Njezini samostani se 1921. združuju s onima u Sloveniji u „Ilirsku provinciju“. Kada je ona ukinuta 1967., osnovan je hrvatski komesarijat (povjerenstvo) koji se zadržao do 1974. kada je uzdignut na rang Provincije.
Danas Provincija broji 8 samostana, i to: Zagreb – sv. Mihael i sv. Leopold; Varaždin; Osijek; Rijeka; Karlobag; [[Split-Gospa od Pojišana]] i Dubrovnik-Gospa od Milosrđa). Od hrvatskih kapucina posebno su poznati: Mihael Anđeo Božidarević, general Reda; Marin iz Senja, apostolski misionar Like i Krbave; Štefan Zagrebec, pučki propovjednik (napisao djelo u 5. svezaka „Hrana duhovna“); [[Angelik Juraj Bedenik]], misionar i biskup u Indiji; [[Robert Antun Menini]], misionar i biskup u Bugarskoj; [[Bernardin Nikola Škrivanić]], širitelj katoličkog tiska i marijanske (Lurdske) pobožnosti; [[Anzelmo Canjuga]], crkveni glazbenik; [[Tomislav J. Šagi-Bunić]], [[Hadrijan Borak]] i [[Zdenko T. Tenšek]], vrsni teolozi i filozofi.
Ipak, najsvjetliji lik kapucina s hrvastkih prostora, koji je ujedno i zaštitnik Provincije, jest [[sveti Leopold Bogdan Mandić]] iz H. Novog. Tijekom povijesti braća uglavnom vrše tradicionalni franjevačko-kapucinski apostolat: ispovijedanje, propovijedanje, katehizacija, pučke misije, rad u bolnicama (Varaždin, Zagreb, Split, Rijeka), u zatvorima (Osijek). Djelatnost Provincije danas je uglavnom vezana uz župni pastoral, ali se nastoje razvijati i tipično franjevačko-kapucinske djelatnosti: pučke misije i pobožnosti, vođenje duhovnih vježbi i obnova, ispovijedanje, propovijedanje, rad s ministrantima, s članovima FSR-a i Frame, duhovna skrb za bolesnike, stare i nemoćne. Novonastala društveno-politička situacija otvorila je i mogućnosti bavljenja nekim novijim i drugačijim apostolsko-pastoralnim aktivnostima i potrebama Crkve. Tako su neka braća, kao uostalom i svi drugi svećenici i/ili redovnici, angažirani oko predavanja vjeronauka u školama. Uz to, neki se bave i tipično znanstvenim radom poučavajući na teološkom fakultetu i baveći se znanstvenim radom. K. su danas češće prisutni i u sredstvima javnog priopćavanja (tisak, radio, TV), a i sami izdaju nekoliko glasila, uglavnom župnih („Duh zajedništva“ u Zagrebu, „Božji narod“ u Varaždinu), od kojih je ipak najpoznatiji „Ljudima prijatelj“, posvećen propagandi i štovanju sv. Leopolda Bogdana Mandića.
 
Danas Provincija broji 8 samostana, i to: Zagreb – sv. Mihael i sv. Leopold; Varaždin; Osijek; Rijeka; Karlobag; [[Split-Gospa od Pojišana]] i Dubrovnik-[[svetište Gospe od Milosrđa, Lapad|Gospa od Milosrđa]]-pomoračko zavjetno svetište i [[kapucinski samostan, Gospino Polje|samostan]]<ref>[http://www.zupa-svetog-mihajla-dubrovnik.com/index.php?option=com_content&view=article&id=46&Itemid=53 Župa sv. Mihajla Dubrovnik]</ref>). Od hrvatskih kapucina posebno su poznati: Mihael Anđeo Božidarević, general Reda; Marin iz Senja, apostolski misionar Like i Krbave; Štefan Zagrebec, pučki propovjednik (napisao djelo u 5. svezaka „Hrana duhovna“); [[Angelik Juraj Bedenik]], misionar i biskup u Indiji; [[Robert Antun Menini]], misionar i biskup u Bugarskoj; [[Bernardin Nikola Škrivanić]], širitelj katoličkog tiska i marijanske (Lurdske) pobožnosti; [[Anzelmo Canjuga]], crkveni glazbenik; [[Tomislav J. Šagi-Bunić]], [[Hadrijan Borak]] i [[Zdenko T. Tenšek]], vrsni teolozi i filozofi.
 
Ipak, najsvjetliji lik kapucina s hrvattskih prostora, koji je ujedno i zaštitnik Provincije, jest [[sveti Leopold Bogdan Mandić]] iz Herceg-Novog. Tijekom povijesti braća uglavnom vrše tradicionalni franjevačko-kapucinski apostolat: ispovijedanje, propovijedanje, katekizacija, pučke misije, rad u bolnicama (Varaždin, Zagreb, Split, Rijeka), u zatvorima (Osijek).
 
Ipak, najsvjetliji lik kapucina s hrvastkih prostora, koji je ujedno i zaštitnik Provincije, jest [[sveti Leopold Bogdan Mandić]] iz H. Novog. Tijekom povijesti braća uglavnom vrše tradicionalni franjevačko-kapucinski apostolat: ispovijedanje, propovijedanje, katehizacija, pučke misije, rad u bolnicama (Varaždin, Zagreb, Split, Rijeka), u zatvorima (Osijek). Djelatnost Provincije danas je uglavnom vezana uz župni pastoral, ali se nastoje razvijati i tipično franjevačko-kapucinske djelatnosti: pučke misije i pobožnosti, vođenje duhovnih vježbi i obnova, ispovijedanje, propovijedanje, rad s ministrantima, s članovima FSR-a i Frame, duhovna skrb za bolesnike, stare i nemoćne. Novonastala društveno-politička situacija otvorila je i mogućnosti bavljenja nekim novijim i drugačijim apostolsko-pastoralnim aktivnostima i potrebama Crkve. Tako su neka braća, kao uostalom i svi drugi svećenici i/ili redovnici, angažirani oko predavanja vjeronauka u školama. Uz to, neki se bave i tipično znanstvenim radom poučavajući na teološkom fakultetu i baveći se znanstvenim radom. K.Kapucini su danas češće prisutninazočni i u sredstvima javnog priopćavanja (tisak, radio, TV), a i sami izdaju nekoliko glasila, uglavnom župnih („Duh zajedništva“ u Zagrebu, „Božji narod“ u Varaždinu), od kojih je ipak najpoznatiji „Ljudima prijatelj“, posvećen propagandi i štovanju sv. Leopolda Bogdana Mandića.
 
== Istaknuti hrvatski kapucini ==