Hrvatski radnički savez: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Hrvatski radnički savez''' (kratica: ''HRS'') je bio [[sindikati|sindikalna]] organizacija [[Hrvatska seljačka stranka|Hrvatske seljačke stranke]].<ref name="razgovor Čulić">[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20031011/sdmagazin02.asp Slobodna Dalmacija] Razgovor - Željko Čulić, sin "narodnog neprijatelja": Oca sam 1945. prikriveno pokapao (razgovarao Damir Pilić), pristupljeno 14. veljače 2011.</ref>
HSS ga je osnovao kao dio njegovog programa posvećenog radničkoj klasi, a radi poboljšanja radnih i životnih uvjeta radništvu i općenito životni standard radničkih slojeva. Drugi razlog je bio odvojiti radništvo od utjecaja KPJ i SSSR-a.
Politika HRS-a je pratila politiku matične stranke HSS-a: HSS-a i HRS-a: tolerancija, ▼
demokracija i sloboda. HRS-ove [[štrajk]]ove nije odlikovalo nasilje, nego mirni pristup, pregovaranjem s poslodavcima; s druge strane, KPJ je za svoje ciljeve pribjegavala i terorističkim metodama: likvidacijama političkih protivnika, zastrašivanjem stanovništva i destruktivnim štrajkovima radi destabilizacije nepoželjne vlasti, dok su radnička prava nerijetko bila u drugom planu. <ref name="Čulić"/>▼
Do 1937. je HRS bio glavni stjegonoša borbe za nacionalna i radnička prava i socijalnu pravdu u Hrvatskoj. Dotad je "konkurentski", [[Komunistička partija Jugoslavije|komunistički]] [[Ujedinjeni radnički savez sindikata Jugoslavije|URSSJ]] bio djelovao na rubu zakona. Nakon što je [[Josip Broz Tito]] došao [[1937.]] na čelo KPJ, matične stranke URSSJ-u, odnosi HRS-a i URSSJ su se znatno pogoršali. Situacija je došla dotle da je čelni čovjek HRS-a [[Alojz Pećnik]] 1941. ocijenio u izjavi za splitski dnevnik [[Novo doba (Split)|Novo doba]] da su HRS-u glavni neprijatelji redom "''nezasitni kapital''", onda već na drugom mjestu "''marksisti''" i tek na trećem mjestu ondašnja državna vlast.<ref name="Čulić"/>▼
▲demokracija i sloboda. HRS-ove [[štrajk]]ove nije odlikovalo nasilje, nego mirni pristup, pregovaranjem s poslodavcima; s druge strane, KPJ je za svoje ciljeve pribjegavala i terorističkim metodama: likvidacijama političkih protivnika, zastrašivanjem stanovništva i destruktivnim štrajkovima radi destabilizacije nepoželjne vlasti, dok su radnička prava nerijetko bila u drugom planu. <ref name="razgovor Čulić"/>
▲Do 1937. je HRS bio glavni stjegonoša borbe za nacionalna i radnička prava i socijalnu pravdu u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Dotad je "konkurentski", [[Komunistička partija Jugoslavije|komunistički]] [[Ujedinjeni radnički savez sindikata Jugoslavije|URSSJ]] bio djelovao na rubu zakona. Nakon što je [[Josip Broz Tito]] došao [[1937.]] na čelo KPJ, matične stranke URSSJ-u, odnosi HRS-a i URSSJ su se znatno pogoršali. Situacija je došla dotle da je čelni čovjek HRS-a [[Alojz Pećnik]] 1941. ocijenio u izjavi za splitski dnevnik [[Novo doba (Split)|Novo doba]] da su HRS-u glavni neprijatelji redom "''nezasitni kapital''", onda već na drugom mjestu "''marksisti''" i tek na trećem mjestu ondašnja državna vlast.<ref name="razgovor Čulić"/>
Čelne osobe HRS-a su bile izložene progonima<ref>[http://arhinet.arhiv.hr/_Pages/PdfFile.aspx?Id=740 Hrvatski državni arhiv] Režimske i reakcionarne organizacije 1911.-1941. </ref> od državnih vlastiju, jugonacionalista, ali i od konkurentske KPJ<ref name="Čulić"/><ref>[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20010111/podlistak.htm Slobodna Dalmacija] Željko Čulić: HSS u Splitu između dvaju svjetskih ratova (2) - Duga serija ubojstava, pristupljeno 14. veljače 2011.</ref>▼
Izvori za neslogu su bili višestruki: HRS je bio HSS-ov i radio je za hrvatsku stvar, za hrvatsku državu, dok je KPJ bio internacionalistički, protiv nacionalne države.<br>
Drugi razlog je bila otimačina članova odnosno odvajanje ljudi od HSS-a. Činjenica je bila da je KPJ imala neusporedivo manje članstvo u sindikatima, u usporedbi s HSS-ovim HRS-om. Da bi KP-ov URSSJ dovukao sebi ljudstvo koje im je bilo potrebno za njihove ciljeve (podizanje oružanog ustanka, po naputku svojih pravih gospodara Staljina i KP SSSR-a), KPJ je pribjegavala zastrašivanjem HRS-ovih ljudi atentatima<ref name="razgovor Čulić"/> i kompromitiranjem HSS-a, njegova čelništva, Vladka Mačeka te Banovine Hrvatske (kad je organizirala štrajk prosinca 1939. tobože protiv skupoće, a zapravo radi destabiliziranja hrvatske vlasti odnosno Banovine Hrvatske).
▲Čelne osobe HRS-a su bile izložene progonima<ref>[http://arhinet.arhiv.hr/_Pages/PdfFile.aspx?Id=740 Hrvatski državni arhiv] Režimske i reakcionarne organizacije 1911.-1941. </ref> od državnih vlastiju, jugonacionalista, ali i od konkurentske KPJ<ref name="razgovor Čulić"/><ref>[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20010111/podlistak.htm Slobodna Dalmacija] Željko Čulić: HSS u Splitu između dvaju svjetskih ratova (2) - Duga serija ubojstava, pristupljeno 14. veljače 2011.</ref>, koja je vršila atentate na HRS-ove ljude (na Luku Čulića i dr.).
=== Nakon 1945. ===
Nastankom Jugoslavije kojom je vladala KPJ, višestranačje nestaje i HRS je izvan zakona te djeluje među hrvatskim iseljenicima i emigrantima. Izdavali su svoja glasila, kao što je mjesečnik [[Hrvatski radnik]] koji je izlazio u Parizu.<ref> [http://161.53.245.120/WebCGI.exe?Tip=Listic&Jbmg=014520&Baza=1 Hrvatska revija] Vinko Nikolić: Hrvatski radnik, mjesečno glasilo H. radničkog saveza u Parizu </ref>
| |||