Ivo Bogdan: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Ex13bot (razgovor | doprinosi)
m ispravak poveznica na Vjesnikovu arhivu
Redak 43:
Do [[1990-ih]] na Ivu Bogdana se gledalo isključivo kroz crno bijele naočale, i ovisno o strani bio je ili krajnji negativac ili veliki pozitivac. Potpuni negativac bio je za tadašnju [[SFR Jugoslavija|Jugoslaviju]], ali i za dobar dio [[Zapadni svijet|zapadne]] javnosti sve do kraja [[1950-ih]], kad se dotad skrivena i proganjana ustaška emigracija - počela koristiti u [[Hladni rat|hladnoratovskim]] ideološkim borbama, kao mogući saveznik u rušenju [[Komunizam|komunizma]]. Čak i danas se puno nije odmaklo od takvog pogleda na Ivu Bogdana. Za tvrde hrvatske [[Nacionalizam|nacionaliste]] i [[Politička desnica|desničare]] on je bio i ostao samo briljantni visokomoralni katolički intelektualac, - koji je slobodno izražavao svoje mišljenje i stavove, i koji prema tome za ništa nije odgovoran. Za drugu stranu (koju ne tvore samo [[Neokomunizam|exkomunisti]], [[Politička ljevica|ljevičari]], [[Jugoslaveni|jugoslaveni]] (i slični) već i dio intelektualaca iz takozvanog [[Zapadni svijet|slobodnog svijeta]]) Ivo Bogdan je bio i ostao prononsirani [[Fašizam|fašist]] i promicatelj reakcionarnih ideja. Takvim ga je ocrtao [[Kanada|kanadski]] profesor sa sveučilišta u [[Ottawa|Ottawi]] Mark Biondich u svojoj knjizi ''Radical Catholicism and Fascism in Croatia'', 1918-1945 (Department of Justice Canada, Ottawa ISSN: 1743-9647 ). U sličnom tonu ga ocrtava i Marco Aurelio Rivelli u svojoj knjizi Le genocide occulte (Etat Independant de Croatie 1941-1945).
 
Ivo Bogdan bio je cijelim svojim bićem duboko uvjereni - [[nacist]] i tipični [[kvisling]]. On je [[13. rujna]] [[1942.]] u [[Spremnost 1942-1945|Spremnosti]] objavio svoj borbeni pamflet,- koji najbolje ocrtava njegove stavove toga vremena. U njemu piše da se [[NDH]] mora oduprijeti »Židovima, masonima, komunistima« kao unutrašnjim neprijateljima, i to »hrabrošću, odlučnošću i političkom dalekovidnošću«.<ref>[http://wwwdns1.vjesnik.hr/html/2004/04/22/Clanak.asp?r=sta&c=2 Ivo Horvat: Ne može se rehabilitirati novinstvo koje je služilo totalitarističkoj politici i praksi ustaškoga režima (22. travnja 2004.), Vjesnik online, pristupljeno 2. rujna 2010.]</ref>
 
Čak i kad je slom njegovih ideala bio pred vratima, Bogdan je objavio članak [[6. svibnja]] [[1945.]] ''Na kraju Drugoga svjetskog rata'', koji je izašao u oba dnevnika; Hrvatskom narodu (na stranama; 1–2) i u Novoj Hrvatskoj (strana 3). U tom tekstu Bogdan je pokušao ustaški pokret prikazati kao jedinog pravog predstavnika hrvatskog naroda, i jedinog koji se može suprostaviti po njemu najvećoj opasnosti za demokratski svijet; Sovjetskom Savezu i [[Josip Broz Tito|Titu]]. U