Ranokršćanska umjetnost: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 28:
Nova arhitektura s velikim zidnim površinama zahtjeva novu slikarsku dekoraciju te se bujno razvija zidni [[mozaik]]. Obilato se koriste kockice od raznobojne staklene paste i pozlata, tako da cijela površina slike treperi. U 5. st. antikni uzori u prikazivanju su prevladani i npr. Krist (koji je u početku prikazivan kao mitski golobradi [[Orfej]] ili [[Hermes]]), dobiva nove atribute – [[Aureola|aureolu]], križ, svečanu odjeću, a mijenja se i način prikazivanja. Oblici se sve više ukrućuju, pojednostavljuju, gube se u prostorne i plastične karakteristike, a pri kraju rano-kršćanstva prikaz ljudskog lika se sve više mijenja znakom križa ili početnim slovom imena. Tako je jedno od najljepših ranokršćanskih djela - ''Sarkofag Junija Bassa'' iz 4. st., bogato reljefno ukrašen kršćanskim [[Stari zavjet|starozavjetnim]] i [[Novi zavjet|novozavjetnim]] motivima. Ali svi likovi su prikazani na antički način i svaki motiv je uokviren klasičnom rimskom arhitekturom. Dok su likovi sa ''Poklonstva kraljeva'' na sarkofagu iz Ravenne (poč. 5. st.), već gotovo identične jedinice, poredane u istom ritmu, skoro ornamentalne.
Takav ograničen izraz i deformiranje likova nije ograničen samo na sarkofage, nego je prisutan i u brojnim m minijaturnim reljefima u slonovači, djelima u tekstilu, ali i portretnim skulpturama. Takvo je lice ''Filozofa iz Efeza'' (vjerojatno [[Plotin]]) iz kasnog 4. st. koji ima shematizirano izduženo lice s predimenzioniranim očima, stiliziranom kosom i napetim linijama i plohama crta lica. Shema koja će se zadržati kroz cijelu [[
==Poveznice==
| |||