Gaelski jezici: razlika između inačica

'''Gaelski jezici''' (ili '''goidelski jezici''') otočna su grana [[keltski_jezici|keltskih jezika]]. Jezici su to koji su se razvili iz jedinstvenog jezika kojim se govorilo na područjima od jugozapadne [[Irska|Irske]], preko [[Otok_Man|otoka Mana]] do sjeverne [[Škotska|Škotske]]. Jedna su od dvije glavne podskupine [[Otočni_keltski_jezici|otočnih keltskih jezika]] dok drugu čine [[britonski jezici]] s [[Velški_jezik|velškim]] i [[Bretonski_jezik|bretonskim]] kao najizrazitijim predstavnicima.

 

 

Oblik srednjeg irskog jezika, poznat pod imenom ''klasični gaelski'', korišten je kao jezik književnosti u Irskoj do 17., a u Škotskoj do 18. stoljeća. Pravopisne razlike između standardnih varijanti irskog i škotskog gaelskog nastale su nakon irske reforme (u Škotskoj je, zbog nedostatka središnjeg tijela koje bi upravljalo razvojem gaelskog jezika, na snazi ostala tradicionalna ortografija). Manski jezik svoju je standardizaciju doživio relativno kasno (1610.) te je tako u svojem pravopisnom sustavu baziran uglavnom na velškim i [[Engleski_jezik|engleskim]] pravilima.

 

Gaelski su jezici poznati i kao ''"Q-keltski"'' jer se u njih zadržao protokeltski glas ''k^w'' (koji je kasnije postao običan [k]) dok se on kod britonskih jezika odrazio kao [p] pa su tako poznati i kao ''"P-keltski"'' jezici.

 

{| cellspacing="8px"

* [[šelta]], mješavina irskog jezika i engleskog

 

[[Kategorija:Keltski jezici]]

 

[[af:Goideliese tale]]

[[wa:Goydelike]]

[[zh:蓋爾亞支]]