Razlika između inačica stranice »Svitci s Mrtvog mora«

c->tc
(c->tc)
[[Datoteka:Psalms Scroll.jpg|desno|mini|300px|SviciSvitci sa Mrtog mora s prijepisom]]
[[Datoteka:Qumran.jpeg|desno|mini|250px|Pećina u [[Kumran]]u gdje su pronađeni spisi]]
"'''SviciSvitci sa Mrtvog mora'''" ili „'''Kumranski spisi'''“ sastoje se od oko 900 dokumenata, uključujući i tekstove iz [[Hebrejska Biblija|Hebrejske Biblije]], koji su otkriveni između [[1947]]. i [[1956]]. u 11 spilja u okolici [[Kumran]]a u blizini drevnog naselja Khirbet Qumran, na sjeverozapadnoj obali [[Mrtvo more|Mrtvog mora]].
 
Tekstovi su od velikog povijesnog i religijskog značenja pošto sadrže jedine poznate preživjele kopije [[Biblija|biblijskih]] dokumenata nastalih prije [[100. pr. Kr.]] te sadrže dokaze o znakovitoj raznolikosti vjere i prakse unutar kasnog [[Drugi Hram|Drugog Hrama]] [[Judaizam|Judaizma]]. Napisani su na [[Hebrejski|hebrejskom]], [[Aramejski jezik|aramejskom]] i [[Grčki jezik|grčkom jeziku]], većinom na [[pergament]]u, ali neki su napisani i na [[papirus]]u.<ref>[http://www.guardian.co.uk/world/2008/aug/27/israel From papyrus to cyberspace] ''[[The Guardian]] [[August 27]] [[2008]].</ref> Ovi spisi većinom datiraju između [[150. pr. Kr.]] i 70 nakon Kr.<ref>[[F. F. Bruce|Bruce, F. F.]]. [http://www.worldinvisible.com/library/kenyon/storyofbible/2ck11.htm "The Last Thirty Years"]. ''Story of the Bible''. ed. [[Frederic G. Kenyon]] Retrieved June 19, 2007</ref> SviciSvitci su većinom poistovjećeni sa drevnom [[Židovi|židovskom]] [[sekta|sektom]] zvanom [[Eseni]], no neki noviji znanstvenici sumnjaju u njihovu povezanost sa spisima.<ref>Ilani, Ofri, "[http://www.haaretz.com/hasen/spages/1070797.html Scholar: The Essenes, Dead Sea Scroll 'authors,' never existed], Ha'aretz, March 13, 2009</ref>
 
SviciSvitci s Mrtvog mora su tradicionalno podijeljeni na tri skupine: "biblijski" rukopisi (kopije tekstova od Hebrejske Biblije), koji tvore oko 40% identificiranih spisa; "[[Apokrifi|apokrifni]]" ili "pseudepigrane" rukopise (poznati dokumenti iz razdoblja Drugog Hrama poput [[Enoh]]a, [[Jubilej]]a, [[Tobit]]a, [[Sirah]]a, ne-kanoniziranih psalma, itd., koji nisu postali službenim dijelom Biblije), koji tvore oko 30% identificiranih spisa; i "sektarijanskim" rukopisima (prethodno nepoznatim dokumentima koji govore o pravilima i vjerovanjima određene skupine ili skupina unutar šireg [[Židovi|Judaizma]]) kao što je „Pravilo o zajednici“, „Spis o ratu“, „Pesher“ (hebrejski ''pesher'' '''פשר''' = "objašnjenje") o [[Habakuk]]u, i „Pravilo o blagosolovu“, koje tvore oko 30% identificiranih spisa.<ref>Abegg, Jr., Martin, Peter Flint, and [[Eugene Ulrich]], ''The Dead Sea Scrolls Bible: The Oldest Known Bible Translated for the First Time into English'', San Francisco: Harper, 2002</ref>
 
Prije [[1968]]., većina poznatih spisa i fragmenata su bili smiješteni u Rockefeller muzeju (prethodno znanom kao Palestinski arheološki muzej) u [[Jeruzalem]]u. nakon [[Šestodnevni rat|Šestodnevnog rata]], spisi su premiješteni u [[Hram knjiga]], kod izraelskog muzeja.
 
Objavljivanje spisa je trajalo desetljećima te je stoga takvo zakašnjenje bilo predmetom raznih akademskih kontroverzi. Do [[2007]]., dva sveska se još moraju upotpuniti, dok cijela serija. ''Otkrića u judejskoj pustinji'', ima ukupno 39 svezaka. Osim u [[Izrael]]u, neki se svicisvitci nalaze u sveučilištu u [[Chicago|Chicagu]] u sklopu Orijentalnog instituta, [[Princeton]]u, sveučilištu Azusa Pacific, te u rukama privatnih skupljača. Prema ''Oxfordovom vodiču za arheologiju'', "Kumranski spisi, koji uključuju barem fragmente od svake knjige [[Stari zavjet|Starog zavjeta]], izuzev [[Estera (knjiga)|Knjige o Esteri]], omogućuju stručnjacima mnogo stariji poprečni presjek tradicije skripte nego onaj koji je bio prije moguć. Oko 35 % biblijskih spisa su gotovo identični tradicionalnim hebrejskim tekstovima Starog zavjeta s 10% tradicionalnim grčkim i samaritanskim, dok ostatak izlaže gotovo dramatičnu razliku i u jeziku i u sadržaju. U svojem opsegu tekstovnih varijanti, kumranski spisi su natjerali znanstvenike da razmisle o ustaljenim teorijama o razvoju modernog biblijskog teksta od samo tri rukopisne obitelji: Mazoretski tekst, hebrejski original [[Septuaginta]], i Samaritanska Tora. Postaje jasno da je sveto pismo Starog zavjeta bilo iznimno tečno sve do biblijske kanonizacije koja se dogodila oko 100. nakon Kr."<ref>Fagan, Brian M., and Charlotte Beck, ''The Oxford Companion to Archeology'', entry on the "Dead sea scrolls", Oxford University Press, 1996 </ref>
 
== Pronalazak ==
U proljeće [[1947]]. godine na području Kumrana mladi pastir je tražeći ovce došao do ulaza u nepoznate spilje. Kad su mu se oči privikle na mrak ustanovio je da se pred njime nalaze brižno poslozeni čupovi. Iako tamo nije naišao na nikakvo zlato, otkrio je da se u čupovima nalaze stari spisi prepuni prašine.
Prvih sedam svitaka koje su pronašli pastiri je ubrzo završilo na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, a ushićeni znanstvenici sa svih strana svijeta sjatili su se u Kumranu i počeli istraživati ostale okolne spilje. Potraga je urodila plodom i omogucila očuvanje desetaka tisuca novih fragmenata među kojima su bili dijelovi Biblije stariji od svih do tada poznatih na originalnom heberejskom. U spiljama pored Mrtvog mora pronađeni su svicisvitci koji su na sebi sadržavali dijelove tekstova svih biblijskih knjiga, osim one o Ester, koji su stariji od svih ostalih poznatih židovskih biblijskih zapisa. Ovakva velika starost svitaka odmah je nametnula dva velika pitanja. Prvo je bilo ono o prvotnim vlasnicima tih spisa, a drugo da li će ti originalni tekstovi otkriti neke do tada nepoznate podatke koji nisu ukljuceni u konačnu verziju [[Biblija|Biblije]].
Prema svim provjeravanjima moze se zaključiti da su svicisvitci pripadali odvojenoj religijskoj zajednici koja se drzala po strani od ostalih. Pocetkom 68. godine u kumransko područje dolazi vojska [[Rimsko carstvo|rimskog]] generala [[Vespazijan]]a kako bi ugusila židovsku pobunu, pa se s pravom može pretpostaviti da su upravo tada svicisvitci bili sakriveni u spilje<ref>{{cite web|url=http://www.geocities.com/Athens/Olympus/8784/kumran.html |title=Svitci sa Mrtvog mora|publisher=Geocities|date=|accessdate=1. listopada 2008|archiveurl=http://replay.web.archive.org/20091023001014/http://geocities.com/Athens/Olympus/8784/kumran.html|archivedate=25-04-2011}}</ref>.
 
== Izvori ==
*[http://www.virtualqumran.com Projekt vizualizacije Kumrana]
*[http://virtualreligion.net/iho/dss.html Vremenski pregled i rasprava o Kumranskim spisima]
*[http://www.flash.net/~hoselton/deadsea/deadsea.htm SviciSvitci s Mrtvog mora i Kumran]
*[http://farms.byu.edu/dss/index.html?selection=&cat=0 SviciSvitci s Mrtvog mora] (''[[FARMS]]'')
*[http://www.bib-arch.org/online-exclusives/dead-sea-scrolls-01.asp Zašto su svicisvitci sa Mrtvog mora bitni]
*Dio spisa se mogu vidjeti u [http://www.imj.org.il/eng/shrine/index.html Hramu knjiga] kod Izraelskog muzeja u [[Jeruzalem]]u
*[http://www.loc.gov/exhibits/scrolls/toc.html Drevna knjižnica Kumrana i moderna znanost] at [[Library of Congress]]
155.232

uređivanja