|
Sva raskoš prirodnih ljepota, ambijentalnih i kulturnih vrijednosti Durmitora i rijeke Tare, preovladala je da se nacionalni park Durmitor uvrsti u popis Svjetske kulturne i prirodne baštine, odlukom Međunarodnog odbora za Svjetsku kulturnu i prirodnu baštinu, u [[Pariz]]u [[1980.]] godine, dok je rijeka Tara i njena kanjonska dolina, [[UNESCO]]-vim programom ''Čovjek i biosfera'' [[1977.]] godine uvrštena u svjetske ekološke [[rezervat biosfere|rezervate biosfere]] (površine 32,000 ha).
=
==Odlike==
Osnovna odlika [[reljef]]a durmitorskog područja jest prostrana [[visoravan]] na 1 500 metara nadmorske visine, koju presjecaju duboke [[kanjon]]ske doline i sa koje se uzdižu impozantni planinski vrhovi, od kojih je 48 sa preko 2000 metara nadmorske visine i među njima najviši [[Bobotov kuk]] sa 2 523 m.
Ljepoti durmitorskog masiva posebnu draž daje 18 ledničkih jezera, nazvanih gorske oči, na visinama iznad 1 500 m. Najveće i najatraktivnije je [[Crno jezero]]. Veličanstvenosti pejzaža doprinose, pored ljepote jezerskog basena i blistave vodene površine, prostrani šumski predio koji ga okružuje i vrh [[Međed]]a, gorostasno uzdignut nad njim. Udaljeno je 2 km od planinskog gradića [[Žabljak (Crna Gora)|Žabljaka]], zimskog turističkog centra Crne Gore.
Među najljepšim ukrasima parka su i bistre, silovite rijeke koje su ovom području podarile razne kanjonske doline. Posebno impresionira rijeka [[Tara]], kako ljepotom i pokretom svojih voda, tako i dubinom (1300 m) i pejzažem kanjona koji je najveći u Europi, te poslije [[Grand Canyon]]a u [[SAD]]-u, drugi u svijetu.
Durmitorski nacionalni park obiluje značajnim brojem spomenika kulture od [[antika|antičkog]] perioda do najnovijeg doba. Najkarakterističniji su srednjovjekovni spomenici: razvaline gradova i utvrđenja, mostovi i karaule, nekropole i samostanski kompleksi u dolini rijeke Tare.
==Bioraznolikost==
|
