Rajmund Kupareo: razlika između inačica

'''Rajmund Kupareo''' (svjetovnog imena ''Luka'') ([[Vrboska]], [[Hrvatska]] [[16. studenog]] [[1914.]] - [[Zagreb]], [[6. lipnja]] [[1996.]] ) je bio [[hrvatska književnost|hrvatski]] svećenik, sveučilišni profesor, [[pjesnik]], teološki [[pisac]], skladatelj, prevoditelj, nakladnik i redovnik [[dominikanci|dominikanac]]. Pisao je na [[Hrvatski jezik|hrvatskom]], [[Češki jezik|češkom]], [[Latinski jezik|latinskom]] i [[Španjolski jezik|španjolskom]] jeziku.

Godine [[1930. je]] stupio je u dominikanski red. a [[1937.]] godine se zaredio za svećenika.

Diplomirao je [[1939.]] godine na Visokom filozofsko-teološkom učilištu Dominikanskoga reda u [[Dubrovnik]]u.

Uređivao je mjesečni časopis [[Gospina krunica]] za vrijeme Drugog svjetskog rata. U istom razdoblju je studirao na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]] u Zagrebu[[Zagreb]]u. Apsolvirao je iz područja čiste filozofije. Surađivao je s [[Alojzije Stepinac|Alojzijem Stepincem]], kojemu je bio i nakladnik. Od [[1941.]] godine je upravljao dominikanskom nakladom ''Istina''. Za to vrijeme je bio kapelanom u Trnju.

Godine [[1947.]] je protiv svoje volje bio prisiljen emigrirati iz Hrvatske. Otišao je u [[Olomouc]] u Češku, gdje je magistrirao [[teologija|teologiju]].

Dominikanske starješine su ga poslale diljem svijeta, a naposljetku je otišao u [[Čile]], gdje je dobio zadaću sudjelovati u obnovi čileanske dominikanske provincije.

Na poziv Katoličkog sveučilištesveučilišta u Santiago da Chileu [[1950.]] godine odlazi predavati estetiku i aksiologiju na Fakultetu filozofije i odgojnih znanosti. Iduće, [[1951.]], godine na istom sveučilištu je doktorirao, a naslova rada je bio ''Ars et Moralis''. Na istom je sveučilištu bio dekanom i prorektorom.

Godine [[1971.]] se vratio u Hrvatsku nakon što je pretrpio moždani udar. Boravio je do smrti u dominikanskom samostanu na Borongaju.

Objavio je 25 knjiga. Od tog je 9 znanstvenih rasprava o estetici na hrvatskom, latinskom i špansjolskomšpanjolskom jeziku, a 14 je knjiga drama, pjesama, pripovjedaka i romana na hrvatskom, češkom i španjolskom jeziku.

Neka djela su mu prilagođena kao [[radio-drama]], kao ''Baraban'' iz 1943., koji je 1944. izveden na [[Hrvatski krugoval|Hrvatskom krugovalu]].

[[Antologija|antologijeAntologije]] u kojima su mu objavljene njegove pjesme:

* antologija hrv. pjesništva 2. pol. 20. st. priređivača prof. dr [[Stijepo Mijović Kočan|Stijepe Mijovića-Kočana]] ''"[[Skupljena baština]]"''

* antologija hrvatske iseljeničke poezije ''"Cvrčak u boriku"'' [[Ante Selak|Ante Selaka]], 1996.

* antologija ''"Lirika Velikog petka"'' [[Ante Stamać|Ante Stamaća]], 1998.

* rukoveti hrv. rodoljubnog pjesništva ''"Mila si nam ti jedina..."'', 1998.

== Nagrade i priznanja ==

* [[1959.]] počasni doktorat iz filozofije Papinskog sveučilišta u Čileu ''Scientiae et honoris causa''

* od [[1985.]] godine akademik je Čileanske akademije znanosti i umjetnosti

* prvi Hrvat koji je naveden u prvom izdanju ''Who is Who in the World'' (izdano u Chicagu 1971.)

* [[1995.]] [[Nagrada Vladimir Nazor]] za književnost

* [[1996.]] [[Nagrada Vladimir Nazor]] za životno djelo

* [[1997.]] Komendator reda Bernardo O'Higgins, najviše čileansko državno odličje strancima

Danas ulica u [[Stari Grad|Starom Gradu]] na Hvaru[[Hvar]]u nosi ime po njemu.