Bitka za Iwo Jimu: razlika između inačica

s ciljem da osiguraju sletne staze za svoje velike [[bombarder]]e [[B-29]], kojima su razarali japanske gradove. Elitnim američkim postrojbama, [[marinciMornaričko pješaštvo|marincima]]ma, zapovijedao je iskusni general [[Holland M. Smith]]. Američko [[ratno zrakoplovstvo]] je od kasne jeseni 1944. vršilo žestoka bombardiranja, ali više stotina tona [[Bomba|bombi]] nije polučilo rezultate kakve su očekivali američki stratezi. Prema njihovim planovima, Iōjima je trebala biti osvojena za nešto više od tjedan dana. Na otoku nema pitke vode te je prilično na isturenom položaju od matičnog japanskog otočja. Uz uobičajenu američku premoć u ratnom materijalu to je, kako su pretpostavljali američki časnici, trebalo uvelike olakšati osvajanje otoka.

Umjesto brze pobjede, američki su vojnici naišli na žestok otpor japanskih postrojbi. Na otoku je bilo ukopano 16.000 pripadnika japanske kopnene vojske te 5.000 pripadnika mornarice, spremnih da se bore do smrti. General Kuribajaši naredio je svojim ljudima da nanesu neprijatelju što veće gubitke prije vlastite pogibije. Već prvog dana invazije američki marinci pretrpjeli su teške gubitke od dobro skrivenog japanskog [[Topništvo|topništva]], [[minobacač]]a i [[strojnica|strojničke]] paljbe iz [[bunker]]a. Američki [[tenk]]ovi teško su manevrirali u vulkanskom nanosu pa su marinci morali uništavati japanske bunkere riskantnim jurišima [[Pješaštvo|pješaštva]]. Intenzitet borbi je bio toliki da su Amerikanci povremeno ostajali bez streljiva i goriva za [[Bacač plamena|bacače plamena]]. S druge strane, Japanci su morali štedjeti streljivo, jer nove zalihe nisu mogle stići na otok zbog američke zračno-pomorske blokade. Do kraja prvog dana [[Invazijavojna invazija|invazije]], Amerikanci su imali nekoliko tisuća ljudi izbačenih iz stroja, a na otok se uspjelo iskrcati oko 30.000 marinaca.