Antun Padovanski: razlika između inačica

U to se nešto dogodi, što je okrenulo smjer njegova života. Don Pedro, infant portugalski, donese u Koimbru ostatke petorice misionara iz reda [[Sveti Franjo Asiški|sv. Franje]], [[Sveti Bernard Sijenski|sv. Bernarda]] i njegovih drugova, koji su početkom godine [[1220.]] poginuli mučeničkom smrću u [[Maroko|Maroku]]. Ugledavši naš svetac ove sv. ostatke usplamti željom, da postane redovnikom sv. Franje te da i on prolije svoju krv i podnese mučeničku smrt za sv. vjeru. Zaludu ga odvraćala braća njegovog samostana. Već u ljetu [[1220.]] god. stupi u samostan Manje braće u [[Olivares]] kod Koimbre. Iz poštovanja spram [[Sveti Antun Pustinjak|sv. Antun pustinjaka]], komu je tamošnja kapelica bila posvećena, uze si sada on, redovnik franjevac, ime Antun. U poniznosti i jednostavnosti srca otpoče sv. Antun svoj [[novicijat]], a uz to je brižljivo krio svoju učenost. Kako si je uzeo za uzor sv. Antuna pustinjaka, obavljao je uz svoje molitve i pokornička djela.

Dok je sv. Antun bio u Padovi, okriviše njegova oca Martina radi umorstva, te bi on s cijelom [[obitelj]]i odveden u tamnicu i stavljen pred [[sud]], a to s toga, jer se u njegovom vrtu našlo jedno mrtvo [[Tijelo (biologija)|tijelo]], koje su razbojnici tamo bacili. Svetac po objavi Božjoj saznade za pogibelj, u kojoj mu se otac nalazio, te zamoli glavare svoje, da ga puste iz samostana, a [[anđeo]] ga odnese u [[Lisabon]]. Odmah sutradan ode pred suca i zamoli ga, neka mu oca oslobode, jer nije nipošto kriv za umorstvo. Kad ga [[sudac]] ne htjede poslušati, zatraži lješinu ubijenoga. Sluga Božji zapovjedi mrtvome u ime [[Isus]]a, neka ustane i pred svima kaže, da nije njegovoj smrti kriv ni otac ni itko iz obitelji očeve. U taj [[čas]] ustade mrtvac i izjavi, da Martin i njegova družina nije ni u čemu skrivila njegovoj smrti. Iza ovih riječi mrtvac opet usne. Tako je sv. Antun povratio dobar glas ocu i obitelji. Na to je sv. Antun ostao jedan dan u Lisabonu i onda ga u noći anđeo opet odnese u Padovu.