Otvori glavni izbornik

Promjene

Dodano 586 bajtova ,  prije 7 godina
bez sažetka
 
Davor Domazet-Lošo je sudionik i planer glavnih vojnih operacija OS RH od početaka do svršetka Domovinskog rata. Prebjegavši iz JNA po završetku Ratne škole u jesen 1991., odmah se uključio u ondašnji ZNG, te je prvo radio na ustroju obavještajne službe, a 1992. je, uz [[Ante Gotovina|Gotovinu]] jedan od glavnih zapovjednika Livanjske bojišnice i bojnoga područja koje je obuhvaćalo sjevernu i srednju Dalmaciju, južnu Bosnu i Hercegovinu. Neki od glavnih vojnostrateških uspjeha Domazetovih obuhvaćaju planiranje većih operacija HV, kako u Hrvatskoj, tako u BH ([[Operacija Bljesak]], [[Operacija Oluja]], [[Operacija Južni potez]]), a i razbijanje protivničkih obavještajnih struktura, te prodor u protivnički tabor (vjerojatno najspektakularniji je primjer prisluškivanja [[Slobodan Milošević|Miloševića]] u njegovu beogradskom sjedištu.)
 
Zbog toga što je bio supotpisnikom [[:s:Otvoreno pismo dvanaestorice hrvatskih ratnih zapovjednika hrvatskoj javnosti|Otvorenog pisma dvanaestorice hrvatskih ratnih zapovjednika hrvatskoj javnosti]] od 28. rujna 2000. godine, ondašnji predsjednik RH [[Stjepan Mesić]] ga je prisilno umirovio.<ref>[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000929/novosti.htm Slobodna Dalmacija] Ne sudite Domovinskom ratu, 29. rujna 2000.</ref><ref>[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000930/novosti.htm Slobodna Dalmacija] Mesić umirovio sedam generala, 30. rujna 2000.</ref>
 
Osim brojnih stručnih članaka o ratovodstvu, mornaričkoj i podmorničkoj problematici (koje je počeo objavljivati još dok je bio u JNA), Domazet se istaknuo kao vojni analitik s težištem interesa na geostrategijskim raščlambama. Tu mu je najvažnije djelo "[[Hrvatska i veliko ratište]]", Zagreb, 2002.
== Odlikovanja, priznanja i nagrade ==
* nagrada [[nagrada Bili smo prvi kad je trebalo|"Bili smo prvi kad je trebalo"]] 2004.
 
== Izvori ==
{{izvori}}
 
== Vanjske poveznice ==