Hrvatski književni list: razlika između inačica

'''Hrvatski književni list''' je bio [[Hrvatska|hrvatski]] [[književnost|književni]] [[časopis]] iz [[Zagreb]]a.

Materijale se počelo prikupljati krajem 1967. godine. Do proljeća 1968. se prikupilo materijale, a financijeri prvog broja su bili urednici ovog lista. Slučajnošću je prvi broj izašao na etiketirani nadnevak - 10. travnja. Kad se je list pojavio, izazvao je senzaciju na nekoliko područja. Samo njegovo ime je bilo provokativno u ono vrijeme, teme koje je načeo su bile senzacijom te načini na koje se obrađivalo teme koje se otvorilo. Primjeri tih tema su bili ratne žrtve, pljačka [[Ante Topić Mimara|Mimarine donacije]], neravnopravnost Hrvata u Vojvodini, uporaba jezika u [[JNA]]. List je brzo našao čitateljstvo čiji je broj iznimno rastao. Velika naklada je omogućila financiranje drugih djelatnosti, pa se tako moglo tiskati knjige te reproducirati tiskane materijale koje su sadržavale hrvatske motive: dopisnice, slike i razglednice. Zbog raširenja djelatnosti povećalo se i uredništvo tako da je u njemu bilo radilo deset ljudi. Uređivali su ga [[Joja Ricov]] i [[Zlatko Tomičić]] od 1968. do 1969. godine. List je postao tiskovinom koja je u Hrvatskoj bila mjestom gdje se naslobodnije izrazila hrvatska misao. Iako su vlasti pokušavale ignorirati ovaj list, bilo je političara koji su ga podupirale, primjerice [[Većeslav Holjevac]] koji je s njima kontaktirao posredno, preko Nade Spalatin iz Matice hrvatske. Osim toga, HKL je podupirao i [[Franjo Tuđman]], šef [[Institut za historiju radničkog pokreta|Instituta za historiju radničkog pokreta]], koji je pomoć slao preko svog zamjenika Drage Šćukanca te preko suradnika HKL-a [[Bruno Bušić|Brune Bušića]].

== ZabranaZabrane ==

Pokretač HKL-a Zlatko Tomičić smatra da je velika zasluga što HKL prije nije doživio udar jest ta što je suradnik ovog lista bio [[Stanko Škare]], koji je bio došao iz [[Društvo radnika pisaca|Društva radnika pisaca]]. Bio je lijevi haesesovac[[HSS]]-ovac i ZAVNOH–ov[[ZAVNOH]]–ov vijećnik, osoba koju nije svatko imao petlje napasti. Neki čak smatraju da je Škare bio "gromobranom" koji je sprječavao udar na HKL sve do svoje smrti krajem 1968. godine.

Devetnaesti broj je trebao objaviti prilog slovenskog generala [[Jako Avšič|Jake Avšiča]] o uporabi jezika u JNA. Tajna služba [[KOS]] je zaustavila tiskanje te spalila sve otisnute primjerke tog broja. HKL bi bio izlazio i dalje da nije bilo tog priloga, no glede posljašnjeg tijeka hrvatskog proljeća, izvjesno je reći da bi se i HKL-u pisala ista sudbina. List je konačnotako u potpunosti zabranjen uoči procvata hrvatskog proljeća, pa ih sam osnivač Tomičić naziva "hrvatskim zimnjacima", jer su prethodili hrvatskom proljeću. Osnivač i urednik Zlatko Tomičić je u razgovoru s povijesničarem Tomislavom Jonjićem rekao da je list cijelo vrijeme bio metom napada, pri čemu je u tome kao najgrlatijeg i najsirovijeg prozvao [[Igor Mandić|Igora Mandića]] za kojeg se onda govorilo da je navodno bio trubom [[CK SKH]], a na drugom mjestu po napadima je prozvao [[Dražen Vukov Colić|Dražena Vukova Colića]]. Na napade je u pravilu odgovarao sâm Zlatko Tomičić, no kad je HKL napao [[Miloš Žanko]], svi iz HKL-a su odgovorili tekstom od 80 stranica. U tekst su ušle i neke teze dr-a Franje Tuđmana. Zanimljiva je teza urednika ovog lista Zlatka Tomičića u kojoj je optužio [[Savka Dabčević Kučar|Savku Dabčević Kučar]] da je bila protiv HKL-a te njegova uvjerenost da je vodstvo [[KPH]] ugasilo ovaj list kao svoj taktički potez.