Henri de Lubac: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 13:
De Lubac je posebni naglasak stavljao na crkvenu Predaju, koje je bio vrsni znalac. Sva njegova dijela obiluju citatima iz Predaje. Otkrivanje misli crkvenih otaca služi de Lubacu da bi odgovorio na probleme koje sadašnje vrijeme postavlja teologu. „Pitanja mogu biti razlićita, naglasci drukčiji, ali temeljno nadahnuće treba ostati isto, to jest katoličko.“ Svijest o značenju i važnosti Predaje ponukala je de Lubaca na njeno približavanje i upoznavanje suvremenom čovjeku. 1941. zajedno s [[Danielu|Daniéluom]] je suizdavač „Sources crétiennes“ (Krščanski izvori), izdavačke kuće koju osnivaju za objavljivanje djela crkvenih otaca. Njegovu zauzetost za poznavanje krščanskih izvora možemo pronaći i u predgovoru za izdavanje sabranih dijela na talijanskom jeziku iz 1978. „Da bi božanska objava mogla uroditi plodom , od razdoblja do razdoblja, u našim dušama i našim djelima, uvjeren sam da se treba ukorijeniti u svoju baštinu i piti na njezinim čistim izvorima“
==Pisana dijela==
Henri de Lubac je bio veoma plodonosan pisac, pisao je mnogo članaka po stručnim časopisima i stručnih knjiga. Naime prvi je članak objavio 1925. a ostao je aktivan do kraja osamdesetih godina. Sustavni prikaz djela de Lubaca u obliku „Opera omnia“ počeo je izlaziti 1979. u izdanju Jaca Book iz Milana na talijanskom jeziku, koji bi trebao obuhvatiti 32 knjige. Na njegovom francuskom jeziku počinje izlaziti slično izdanje u 50 knjiga. Radi se o kritičkom izdanju u koje će biti uvrštena i djela iz koja su ostala ne objavljena, neki mladenački radovi i članci koji su objavljeni u danas teško dostupnim revijama. U Hrvatskoj se ne možemo pohvaliti prisutnošću de Lubacovih radova. 1971. Objavljen je njegov članak „Odnosi između opće i posebnih crkava“ u [[Crkva u svijetu|Crkvi u svijetu]] 1971., Josip Antolić je napisao članak u [[Obnovljeni život|Obnovljenom životu]] 1975. gdje govori o njegovom liku i dijelu, [[Nikola Eterović]] objavio je članak „Mistika i mistike u konceptu Henrija de Lubaca“ 1982. U drugom mileniju prisutniji je bolji pogled na de Lubaca i njegova dijela. Nikola Eterović objavio je u djelu svoje knjige „Diplomacija i teologija“ dosta dobar uvid u lik i djela Henria de Lubaca. Prvo značajnije djelo koje se javlja je „Catholicisme. Les aspect sociaux du dogme“ (Katoličanstvo. Društveni vidovi dogme), mnogi govore da je to prva teološka knjiga kojom je svratio pozornost na sebe.
Za Katoličanstvo se kaže da je programsko djelo jer su u njemu dotaknute sve važnije teme kojima se de Lubac poslije bavio u posebnim knjigama, koje su nastajale kao odgovori na duhovne, kulturne i teološke potrebe i rasprave. U djelu govori o društvenoj dimenziji kao bitnoj sastavnici katoličanstva, ustaje protiv totalitarnog zajedništva, misleći u prvom redu, na komunistički kolektivizam kao ograničenje zajedništva jer taj sustav razara čovjeka kao osobu“, razmišlja o odnosu Crkve i svijeta, osobe i društva, osobe i transcendentnosti, te o duhovnom shvaćanju Svetog pisma. Sudjelujući u pokretu otpora za vrijeme okupacije Francuske, susreo se je i sa komunistima i njihovim svjetonazorima. To mu je dalo povoda za jedno od njegovih poznatijih dijela „ Le drame de l`humanisme atheè“ (Drama humanističkog ateizma). Djelo je to u kojem će se pozabaviti ateizmom i njegovim predstavnicima: [[Ludwig Feuerbach|Fauerbachom]], [[Friedrich Nietzsche|Nietzscheom]], [[Karl Marx|Marxom]] i [[Auguste Comte|Comtom]]. Ovo djelo zauzimalo je maleni dio njegova životnog rada, ali on je poduzeo pionirski poduhvat na tom polju kao jedan od veoma rijetkih katoličkih teologa koji su tome humanizmu pristupili s poštenim osvrtom i na taj način započeli dijalog s suvremenim ateizmom“. Rezultat ovog dijaloga naći će se u osnivanju posebnog tajništva za dijalog s ateistima od strane Pavla VI. Djelom „Surnaturel. Ètudes historiques (Nadnaravno. Povijesni studij) objavljenim 1946. de Lubac je želio oživjeti izvorno shvaćanje odnosa naravi i nadnaravne milosti kako je postojalo u Predaji prije neoskolastićke podjele na dva reda naravnoga i nadnaravnoga. Polazi od tumačenja sv. Tome o njegovog dasiderium naturale videndi Deum (prirodna želja vidjeti Boga). Ta težnja čovjeku je dostupna samo putem objave koja je plod slobodne Božje volje, a osim toga je i nedjelotvorna. Premda se radi o apsolutnoj želji,“čovjek je ne može ostvariti svojim silama“. De Lubac zaključuje da se radi o svojevrsnom paradoksu, to jest o otajstvu odnosa Boga i čovjeka koji ljudski um ne može svojim razumom potpuno dokučiti. Ovo tumačenje dovelo je do višestruke rasprave u teološkim krugovima. De Lubac je napisao da je sv. Toma živio u prijelaznom razdoblju te da „njegova misao nije uvijek jednoznačno formulirana; zato i postoje tako oprečna tumačenja.“ Mnogi smatraju da je ovo de Lubacovo tumačenje osuđeno od [[Pio XII.|Pia XII.]] u njegovoj enciklici [[Humani generis]], poslije koje je prestao izdavati djela i predavati na sveučilištu. U vrijeme ove šutnje priprema djelo Meditation sur l`Eglise ( Razmišljanje nad Crkvom) koje objavljuje 1953, donoseći svoja promišljanja o Crkvi koju doživljava kao majku, svoju i dugih kršćana. Ova ekleziološka razmišljanja objaviti će u svojim djelima Corpus misticum, 1944., Paradoks i otajstvo, 1967. i Partikularne Crkve u općoj Crkvi 1971.
Da bi pojasnio svoje stavove i uklonio svaku sumnju u svoju pravovjernost 1965 objavljuje „Le Myster du Surnaturel“ (Otajstvo nadnaravnoga). Njegove studije o temi odnosa naravi i nadnaravne milosti predstavljaju možda najorginalniji i najveći obnoviteljski prinos teologiji našeg stoljeća.
==Utjecaj na II. vatikanskom koncilu==
De Lubac je kao vrsni teolog imao veliku doprinos u koncilskom nauku, kao savjetnik Teološke pripravne komisije, a poslije i peritus. Njegov utjecaj je vidljiv i kod koncilskih otaca. Njegova djela prije Koncila doprinijela su obnovi teologije, u kojima je svojim povijesnim, patrističkim i liturgijskim studijama veoma zaslužan za upoznavanje zaboravljenog blaga Predaje. Njegovo djelo Mèditation sur l`Eglise (Razmišljanje nad Crkvom) nezaobilazno je štivo svih ekleziologa koji su sudjelovali na Koncilu. Pitanje odnosa kršćanstva i nekršćanskih religija te sveukupnog utjecaja de Lubaca prisutna je u dva dokumenta: Dogmatska konstitucija o Crkvi [[Lumen Gentium]], i Deklaracija o odnosima Crkve i nekršćanskih religija, [[Nostra aetate]]. Upotreba „katoličke metode“, koju je de Lubac zagovarao u svojim djelima vidljiva je u konstituciji Lumen Gentium. Treba svako sjeme dobra koje postoji u srcima i razum ljudi da se „pročišćuje, podiže i usavršava“. U svakom slučaju njegov utjecaj još se mora proučavati u čemu će svakako pripomoći kada se objave svi njegovi osobni dokumenti, posebno oni nastali za vremena Koncila.
| |||