Crkva Gospe Snježne na Tekijama: razlika između inačica

 

Poslije Tekijske bitke 5. VIII. 1716., princ Eugen Savojski koji je bio veliki štovatelj Majke Božje je u znak zahvalnosti za pobjedu darovao kapelici kopiju slike Majke Božje Snježne, koje se original nalazi u bazilici Santa Maria Maggiore u Rimu.

 

Prvo proširenje kapele izvršeno je o trošku obitelji podmaršala Wenzela Siegfrida grofa Breunera. Stara kapelica je pretvorena u sakristiju, a prednji trup povećan je za dva hvata (3,8 m). U prvoj fazi izgradnje kapela je imala obilježje nadgrobnog spomenika. Ovakvu ju je našao 1735. godine biskup Szöreny. Kapela je imala jedno zvono s likom sveca s kaležom u desnoj ruci (sveti Ignacije!). i natpisom: Johan Dival Goss Mich In Wien 1719. Dugom upotrebom od preko dva stoljeća zvono se raspuklo i 1926. godine u Ljubljani je pretopljeno.

 

U niši zida, lijevo od ulaza u crkvu, smještena je slika Gospe žalosne, u zastakljenom drvenom okviru, koji je premazan crvenosmeđom bojom i lakiran. Ram je okovan pocinkovanim limom, a oko niše je okvir od bijelog mramora. Slika je dar Jakoba Šili, a posle ozdravljenja od teške bolesti. Dugo vremena je stajala ispred brijesta koji je usahnuo pokraj crkve.

 

Tako uređena Gospina crkva na Tekijama blagoslovljena je, a oltar posvećen na blagdan Pohođenja Marijina dana, 31. maja 1977. godine, od biskupa đakovačkog i srijemskog msgr. Ćirila Kosa.

 

Zvonici na crkvi, oblika kupe, bili su s vanjske strane samo ožbukani i kroz svih sto godina morali su se s vremena na vrijeme popravljati. Radovi na popravci zahtijevali su znatna sredstva, jer se morala za žbukanje i krečenje napraviti skela. Rektor svetišta Stjepan Miler, sa svojim suradnicima, novomajurskim župnikom Stjepanom Sokolovićem i župnikom u Tvrđavi, Jerkom Matošem, te s odbornicima svih triju župa, odlučili su da zvonike oblože bakrenim limom. Radovi su početi krajem lipnja 1981. godine i završeni su za nešto više od mjesec dana, tako da je i ovaj posao obavljen prije velike svečanosti.

 

U godini 2002. i 2003. napravljen je novi Križni put, s betoniranom stazom, 2,20×300 metara. Podignuta je i špilja „Gospe Lurdske”.

 

==Literatura==