Crkva Gospe Snježne na Tekijama: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→Vreme do II. Vatikanskog koncila: manje ispravke |
→Posle II. Vatikanskog koncila: manje ispravke |
||
Redak 99:
Dekretom biskupskog Ordinarijata u Đakovu od 19. januara 1973. broj 370 i 371, Stjepan Miler župnik župe Uzvišenja sv. Križa i dekan petrovaradinskog dekanata imenuje se za upravitelja župe sv. Jurja u Petrovaradinu i rektorom svetišta Majke Božje Snježne. Za njegove suradnike i pomoćnike u upravljanju svetištem imenovani su Stjepan Sokolović župnik župe sv. Roka i Mirko Štrok, župnik u Srijemskoj Kamenici. I od tog datuma Gospino svetište ponovno potpada pod jurisdikciju dijecezanskih svećenika.
Prigodom proslave 1000. godišnjice prvog Marijinog svetišta u Hrvata, „Gospe od Otoka” kod Solina podignutom od dobre Kraljice Jelene 976-1976.
Suglasno odluci Drugog vatikanskog koncila, da je svećenik kod služenja mise okrenut licem prema vjernicima, žrtveni misni stol je tako postavljen. Nalazi se u sredini između četiri elegantna, bijela mramorna stupa, koji su gore horizontalno, unakrsno povezani armiranim betonskim zategama. Iznad ovih su dva luka koji se u vrhu, u njihovim zenitima, križaju. I zatege i lukovi su također obloženi bijelim mramorom, a djeluju kao nasađena kruna na stupovima. Na sredini krune postavlja se čudotvorna slika Marije Snježne, u vrijeme kada se ona prenosi iz crkve sv. Jurja u svetište. Na vrhu sredine krune namješten je kip
Iza oltara, iznad vrata sakristije, nalazi se veliko raspelo od hrastovine. S obje strane sakristijskih vrata dva su svetohraništa – tabernakula, desni služi za pohranjivanje Presvetoga, a lijevi je namijenjen za Bibliju. Poruka je to; Krist ostaje do konca svijeta s nama, preko stola kruha i vina, euharistije, i preko stola Riječi.
Lijevo i desno ispred oltara, a ispod drugog stropnog luka, postavljeni su na zidne konzole po dva kipa: na lijevoj strani su sv. Petar i Pavao, a na desnoj sv. Ćiril i Metodije. Pozadi oltara, na zidu, je križ od tamno sivog granitnog kamena „diabas” s tankim finim rubom od bijelog mramora.
Redak 109:
Na desnom zidu, između vitraža Srca Marijinog i vitraža Ilije proroka smještena, su dva reljefa, koji su ranije bili na sporednim oltarima. Jedan reljef prikazuje sv. Anu, sv. Joakima i djevojčicu Mariju. Na drugom reljefu je prikazano umiranje sv. Josipa uz prisustvo Marije i Isusa. Na kraju spojenih reljefa postavljeni su kipovi sv. Ane s lijeve strane i sv. Joakima s desne strane.
U niši zida, lijevo od ulaza u crkvu, smještena je slika Gospe žalosne, u zastakljenom drvenom okviru, koji je premazan crvenosmeđom bojom i lakiran. Ram je okovan
[[Datoteka:Bareljefisastariholtara.jpg|300px|thumb|Tirolski reljefi ostali poslije uklanjanja tirolskih oltara 1976. godine. Desni je sv. Ana i sv. Joakim i Djevojčica Marija. Lijevi je smrt sv. Josipa pored kojeg su Blažena Djevica Marija i Isus]]
Redak 122:
U Godini 2004. unutrašnjost je uređena, zidovi svoda su oslikani motivima četiriju otajstava krunice: radosna, žalosna, svjetla i slavna. A sve to u prigodu 1700. godina srijemskih mučenika.
==Literatura==
| |||