Makedonska književnost: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Uklonjena promjena suradnika Gdje je nestala duša svijeta, vraćeno na zadnju inačicu suradnika KocjoBot
Redak 7:
 
==Suvremena književnost==
Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], [[Blaze Koneski]] i drugi bili su zaduženi za sastavljanje modernoga makedonskog jezika. Zbog slobode pisanja na makedonskome jeziku, makedonska će književnost dobiti mnoge talentirane knjižvenike. NjaboljeNajbolje makedonsko pjesništvo pisali su [[Aco Šopov]], [[Slavko Janevski]], Blaze Koneski, i [[Gane Todorovski]]. Janevski je također bio pisac proza i autor prvoga makednskogmakedonskog [[roman]]a, ''Selo zad sedumte jaseni'' (Selo iza sedam jasenja). Njegov najambiciozniji rad bili su šest romana o makedonskoj povijesti i roman pod nazivom ''Tvrdoglavi'', koji govori o makedonskim legendama. Predratni pisci, kao Vasil Iljoski, nastavili su pisati. Pojavili su se i kazališni pisci, a najpoznatiji su [[Kole Cašule]], [[Tome Arsovski]], i [[Goran Stefanovski]]. Cašule je također napisao nekoliko novela. Glavna njegova tema bila je poraz idealista i ideala. Njegova predstava ''Crnila'' prikazuje ubojstvo makedonskoga narodnog vođe od strane Makedonaca.
 
Najpoznatiji makedonski pisac [[proza]] je [[Živko Čingo]], čiji je skup djela ''Paskvelija'' (1962.) i ''Nova Paskvelija'' ([[1965.]]), a govore o zamišljenoj zemlji gdje se sukobljavaju stare tradicije i revolucionarne ideje. Njegov roman ''Golemata voda'' (Velika voda), pokazuje žalost i veličinu djetinjstva. Drugi značajni pisci su [[Vlada Uroševic]] ''(Sonuvacot i prazninata'' (1979.) i [[Jovan Pavlovski]] (''Sok od prostata'' ().