Ilija na hebrejskom (elijahu) znači »Moj Bog je Jahve« i to predstavlja životni program toga neobičnog proroka. I prije Ilije mnogi proroci su se borili za čistoću vjere u Jahvu, Boga saveza, a protiv utjecaja tuđih bogova, no nitko tako dosljedno kao Ilija. Dok nekim prorocima nije ostalo upamćeno ni ime, već se samo spominju kao »čovjek Božji« (1 Sam 9, 6. 10; 1 Kr 13, 1. 8. 11. 12. 14. 19. 26), ciklus priča o Iliji započinje njegovim gotovo svečanim predstavljanjem: »Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reče Ahabu: 'Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed« (1 Kr 17, 1). Posebice se snažno doima njegova oštra i odlučna riječ upućena u Božje ime protiv kralja Ahaba, za koga je rečeno da je »činio u očima Jahvinim više zla od svih svojih prethodnika« (1 Kr 16, 30). A vrhunac Ahabova zla bio je u tome što se počeo klanjati Baalu, bogu svoje poganske žene Izebele, što je Baalu sagradio hram i žrtvenik u Samariji te uz to podigao i Ašeru. Time je »razljutio Jahvu, Boga Izraelova, više od svih kraljeva izraelskih koji bijahu prije njega« (16, 33).
