Wikipedija

Budislav Grga Angjelinović: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
sitn. uskl.
Malo uredio, ispravio i dodao izvore
Redak 1:
'''Grga Budislav Angjelinović''' rođen na([[Sućuraj]], [[Hvar]]u, godini[[14. siječnja]] [[1886.]] Studirao je pravo u- [[ZagrebSplit]]u, [[Prag1. svibnja]]u i [[Lavov1946.]]u), a doktorirao je u Zagrebupolitičar i Lavovu. Publicist i političarpublicist. Bio je odgovoran za gušenje [[Pobuna hrvatskih vojnika 5. prosinca 1918|pobune hrvatskih vojnika 5. prosinca 1918. godine]] i svojedobni masakr koji se tada zbio na [[Trg bana Josipa Jelačića|Trgu bana Josipa Jelačić]] u [[Zagreb]]u. Službeni je izvještaj glasio da je u tome maskru poginulo 13 ljudi (od toga 9 vojnika), a ranjeno 17 ljudi (od toga 10 vojnika). Radi tog krvoprolića zavladalo je u Zagrebu ogorčenje kojemu ipak nitko nije smio javno dati izražanja, da ne bude uhicen. Novine su morale šutjeti, da ih ne stigne sudbina pravaškog dnevnika "Hrvatska", kojemu je šef policije dr. Grga Angjelinović 4. prosinca 1918. zabranio daljnje izlazenje. Ubijeni su Slavko Šćukanec, Sent Martoni, Miroslav Svoboda, Viktor Kolombar, Miloš Mrse, Mato Gašparević, Mijo Staničar, Stjepan Jureša, Josip Lupinski, Ferdo Varšec, Nikola Ivša, Dragutin Kostelc, Andro Martinko i Antun Tašnar-Jurčić.
 
 
== Životopis ==
ZavršioGrga Budislav Angjelinović rođen je na [[Hvar]]u [[1886.]] godine. Studirao je pravo u [[Zagreb]]u, [[Prag]]u i [[Lavov]]u, a doktorirao je u Zagrebu i Lavovu. Završio je studij [[povijest]]i i [[zemljopis]]a<ref name="Proleksis">[http://proleksis.lzmk.hr/natuknica.aspx?ID=69448 Proleksis enciklopedija: Angjelinović, Budislav Grga], preuzeto 17. veljače 2012.</ref> u [[Zagreb]]u. Tada je bio je aktivni član [[Stranka prava|Stranke prava]],<ref name="Proleksis" /> koju je vodio dr. [[Ante Starčević]]. Na Zagrebačkom sveučilištu bio je predsjednik starčevićanske omladine i zajedno s [[Fran Galović|Franom Galovićem]] pokrenuo je list ''Mlada Hrvatska''. Kao odvjetnički pripravnik kod dr. [[Ante Trumbić]]a u Zadru i [[Split]]u uređivao je list ''Hrvatska''. ▼
 
Zbog protuaustrijskog govora u Kosovu kod [[Knin]]a pri proslavi Kosovske bitke, u [[Zadar|Zadru]] je [[1915.]] osuđen na tri godine strogog [[zatvor]]a. Dvije godine kasnije austrijske vlasti ga po kazni šalju u vojsku u [[Beč]]. Svršetkom rata i nakon opće amnestije svih zatvorenika, vraća se u Zagreb i uređuje list ''Hrvatska država'', koju izdaje frakcija Stranke prava ([[Starčevićeva stranka prava|milinovci]]), a koja se zalaže za narodno ujedinjenje svih slavenskih naroda. ▼
▲Završio je u [[Zagreb]]u studij [[povijest]]i i [[zemljopis]]a. Tada je bio je aktivni član [[Stranka prava|Stranke prava]], koju je vodio dr. [[Ante Starčević]]. Na Zagrebačkom sveučilištu bio je predsjednik starčevićanske omladine i zajedno s Franom Galovićem pokrenuo je list ''Mlada Hrvatska''. Kao odvjetnički pripravnik kod dr. [[Ante Trumbić]]a u Zadru i [[Split]]u uređivao je list ''Hrvatska''.
 
Pokrenuo je ideju za stvaranje Narodnog vijeća SHS i [[1918.]] postao njegov tajnik, a zatim povjerenik Sekcije za organizaciju i agitaciju, a [[28. 10.listopada]] [[1918.]] imenovan je za povjerenika za javni red i sigurnost u Zagrebu. U toj funkciji organizirao je gušenje pobune 53. i 25. pukovnije u Zagrebu. Više je puta biran za narodnog poslanika u Skupštinu u Beogradu. Izborom za poslanika u beogradsku Skupštinu prestaje biti članom Hrvatske stranke prava, koju napustanapušta [[1919.]] godine i pristupa Demokratskoj stranci Ljube Davidovića, u kojoj ostaje do [[1928.]] Kasnije je osnovaojedan Jugoslavenskuod nacionalnuosnivača strankuJugoslavenske nacionalne stranke.<ref name="Proleksis" /> ▼
▲Zbog protuaustrijskog govora u Kosovu kod [[Knin]]a pri proslavi Kosovske bitke, u Zadru je 1915. osuđen na tri godine strogog [[zatvor]]a. Dvije godine kasnije austrijske vlasti ga po kazni šalju u vojsku u Beč. Svršetkom rata i nakon opće amnestije svih zatvorenika, vraća se u Zagreb i uređuje list ''Hrvatska država'', koju izdaje frakcija Stranke prava ([[Starčevićeva stranka prava|milinovci]]), a koja se zalaže za narodno ujedinjenje svih slavenskih naroda.
 
Nakon [[Atentat u Narodnoj skupštini 1928.|atentata]] na [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]] u Narodnoj skupštini u [[Beograd]]u, [[20. 6.lipnja]] [[1928.]], Angjelinović je imenovan ministrom građevinagrađevine u vladi dr. Andreja[[Anton Korošec|Antona Korošeca]]. Nakon uvodenja Šestosiječanjske diktature [[1929.]] godine imenovan je za opunomoćenog ministra i izvanrednog poslanika u Pragu, a poslije u Beču. ▼
▲Pokrenuo je ideju za stvaranje Narodnog vijeća SHS i 1918. postao njegov tajnik, a zatim povjerenik Sekcije za organizaciju i agitaciju, a 28. 10. 1918. imenovan je za povjerenika za javni red i sigurnost u Zagrebu. U toj funkciji organizirao je gušenje pobune 53. i 25. pukovnije u Zagrebu. Više je puta biran za narodnog poslanika u Skupštinu u Beogradu. Izborom za poslanika u beogradsku Skupštinu prestaje biti članom Hrvatske stranke prava, koju napusta 1919. i pristupa Demokratskoj stranci Ljube Davidovića, u kojoj ostaje do 1928. Kasnije je osnovao Jugoslavensku nacionalnu stranku.
 
Do travanjskog sloma Kraljevine Jugoslavije često je mijenjao ministarske ili veleposlaničke dužnosti, a u travnju [[1941.]], s raspadom Jugoslavije, Angjelinović bježi u inozemstvo i priključuje se [[četnici|četnickim]] [[politika|političkim]] krugovima.<ref name="Večernji list">[http://www.vecernji.hr/vijesti/prosinacke-zrtve-zla-sjena-hrvata-nad-rodoljubima-ubijenima-clanak-224096 Večernji list: Hrvoje Dečak: Prosinačke žrtve: Zla sjena Hrvata nad rodoljubima ubijenima], preuzeto 17. veljače 2012.</ref> Zabilježeni su podacipodatci da je tijekom ratnih godina [[1942.]] i [[1943.]] pisao tekstove u kanadskom ''Srpskom glasniku'' i četnickomčetničkom listu ''Novosti''.<ref name="Večernji list" /> ▼
▲Nakon atentata na Stjepana Radića u Narodnoj skupštini u [[Beograd]]u 20. 6. 1928., Angjelinović je imenovan ministrom građevina u vladi dr. Andreja Korošeca. Nakon uvodenja Šestosiječanjske diktature 1929. imenovan je za opunomoćenog ministra i izvanrednog poslanika u Pragu, a poslije u Beču.
 
▲Do travanjskog sloma Kraljevine Jugoslavije često je mijenjao ministarske ili veleposlaničke dužnosti, a u travnju 1941., s raspadom Jugoslavije, Angjelinović bježi u inozemstvo i priključuje se [[četnici|četnickim]] [[politika|političkim]] krugovima. Zabilježeni su podaci da je tijekom ratnih godina 1942. i 1943. pisao tekstove u kanadskom ''Srpskom glasniku'' i četnickom listu ''Novosti''.
 
[[Danijel Crljen]] bio je uvjeren da je Angjelinović bio pripadnik masonske lože koja je zagovarala Jugoslaviju.
 
==Smrtonosna paljba==
Najzanimljiviji dio biografije dr. Grge Budislava Angjelinovića je gušenje [[pobuna hrvatskih vojnika 5. prosinca 1918|pobune hrvatskih vojnika 5. prosinca 1918]]. na Trgu bana Josipa Jelačića, te suradnja s četnicima tijekom ratnih godina. Prosinačku pobunu koju je po zapovijedi dr. Grge Budislava Angjelinovića u krvi ugušila policija - mornari i srpski sokolovi - kasnije su svojatali i ustaše i partizani. Službeni je izvještaj glasio da je u tome masakru poginulo 13 ljudi (od toga 9 vojnika), a ranjeno 17 ljudi (od toga 10 vojnika). Radi tog krvoprolića zavladalo je u Zagrebu ogorčenje o kojemu se nitko nije smio javno izraziti, kako ne bi bio uhićen. Novine su morale šutjeti, da ih ne stigne sudbina pravaškog dnevnika "Hrvatska", kojemu je šef policije dr. Grga Angjelinović [[4. prosinca]] [[1918.]] zabranio daljnje izlaženje. Ubijeni su: Slavko Šćukanec, Sentmartoni, Miroslav Svoboda, Viktor Kolombar, Miloš Mrše, Mato Gašparović, Mijo Staničer, Stjepan Jureša, Josip Lupinski, Ferdo Veršec, Nikola Ivša, Dragutin Kostelac, Andro Martinko i Antun Tašner-Juričić.<ref>Dr. [[Rudolf Horvat]], ''Hrvatska na mučilištu'', [[Školska knjiga]], Zagreb, 1992., (Pretisak), ISBN 86-03-00771-3 str. 54.</ref>
 
Razloge pobune sami vojnici kasnije su ovako objašnjavali: "U uzornom redu stupahu postrojbe u pravcu Jelačićevog trga uz ogromnu pratnju rodoljubnog građanstva. Naša je namjera bila proglasiti slobodnu hrvatsku republiku. Uz to se putem izražavalo veliko narodno ogorčenje protiv Srba povicima: "Dolje srpska dinastija! Dolje kralj Petar! Dolje srpski militarizam!" ▼
Najzanimljiviji dio biografije dr. Grge Budislava Angjelinovića je gušenje [[pobuna hrvatskih vojnika 5. prosinca 1918|pobune hrvatskih vojnika 5. prosinca 1918]]. na Trgu bana Josipa Jelačića, te suradnja s četnicima tijekom ratnih godina. Prosinačku pobunu koju je po zapovijedi dr. Grge Budislava Angjelinovića u krvi ugušila policija - mornari i srpski sokolovi - kasnije su svojatali i ustaše i partizani.
 
Zagrebački časopis "Riječ", Zagreb, br. 98. [[30. travnja]] [[1921.]], donosi govor dr. Grge Budislava Angjelinovića u beogradskoj Skupštini od [[26. 4.travnja]] 1921. u kojem je oštrim tonom napao hrvatsku pravašku politiku, kojoj je donedavno sam pripadao, da nerado gleda na ujedinjenu Kraljevinu SHS i da pokušava isprovocirati nove nerede u Hrvatskoj.<ref name="Večernji list" /> "Ako bi Hrvatska jednog dana postala Irska, mi ćemo opet biti žandari", kazao je Angjelinović.<ref name="Večernji list" /> Na to glas iz publike: "Vi u tome imate prakse."<ref name="Večernji list" /> Na ovo je dr. Angjelinović progovorio o svojoj praksi u Zagrebu i pred skupštinskim poslanicima ponovio stošto je to ucinioučinio u Zagrebu: "Po svojoj dužnosti smatrao sam da treba prvi da počnem i ja se tim krvavim rukama ponosim",<ref name="Večernji list" /> kazao je dr. Grga Budislav Angjelinović nakon pokolja hrvatskih prosvjednika protiv uspostave Jugoslavije. Premda je znao da je riječ tek o manifestaciji, Angjelinović je svjesno želio proliti krv da bi se u Beogradu mogao hvaliti kako je on umirio Zagreb.▼
 
==Značajna obitelj==
Obitelj Angjelinović je poznata i značajna u političkom i javnom životu Hrvatske u prvoj polovici 20. stoljeća. Iz nje su potekli pravnik i publicist Berislav (glasoviti [[Orjuna|orjunaš]] i poznati policijski batinaš, op.a.), književnik [[Danko, liječnicaAngjelinović|Danko]] Goroslava i pjesnikinja Smiljana. Dr. Grga Budislav je brat od djeda(djed hrvatske političarke [[Vesna Pusić|Vesne Pusić]]), liječnica Goroslava i pjesnikinja Smiljana. ▼
 
▲Obitelj Angjelinović je poznata i značajna u političkom i javnom životu Hrvatske u prvoj polovici 20. stoljeća. Iz nje su potekli pravnik i publicist Berislav (glasoviti [[Orjuna|orjunaš]] i poznati policijski batinaš, op.a.), književnik Danko, liječnica Goroslava i pjesnikinja Smiljana. Dr. Grga Budislav je brat od djeda hrvatske političarke [[Vesna Pusić|Vesne Pusić]].
 
==Suradnik popa Đujića==
Tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] Grga Angjelinović kao jugoslavenski[[jugoslaven]]ski orijentiran [[Hrvat]], u makjavelističkom je duhu "priskako u pomoć pobjednicima",. Navodno bio je suradnik četnickogčetničkog vojvode [[PopMomčilo Đujić|popa Đujića]]<ref name="Večernji list" /> i kanadskih [[četnici|četnika]]. ▼
 
==Izvori==
▲Tijekom rata Grga Angjelinović kao jugoslavenski orijentiran [[Hrvat]], u makjavelističkom je duhu "priskako u pomoć pobjednicima", bio je suradnik četnickog vojvode [[Pop Đujić|popa Đujića]] i kanadskih [[četnici|četnika]].
{{izvori}}
 
▲Razloge pobune sami vojnici kasnije su ovako objašnjavali: "U uzornom redu stupahu postrojbe u pravcu Jelačićevog trga uz ogromnu pratnju rodoljubnog građanstva. Naša je namjera bila proglasiti slobodnu hrvatsku republiku. Uz to se putem izražavalo veliko narodno ogorčenje protiv Srba povicima: "Dolje srpska dinastija! Dolje kralj Petar! Dolje srpski militarizam!"
 
▲"Riječ", Zagreb, br. 98. 30. travnja 1921., donosi govor dr. Grge Budislava Angjelinovića u beogradskoj Skupštini od 26. 4. 1921. u kojem je oštrim tonom napao hrvatsku pravašku politiku, kojoj je donedavno sam pripadao, da nerado gleda na ujedinjenu Kraljevinu SHS i da pokušava isprovocirati nove nerede u Hrvatskoj. "Ako bi Hrvatska jednog dana postala Irska, mi ćemo opet biti žandari", kazao je Angjelinović. Na to glas iz publike: "Vi u tome imate prakse." Na ovo je dr. Angjelinović progovorio o svojoj praksi u Zagrebu i pred skupštinskim poslanicima ponovio sto je to ucinio u Zagrebu:
 
Po svojoj dužnosti smatrao sam da treba prvi da počnem i ja se tim krvavim rukama ponosim, kazao je dr. Grga Budislav Angjelinović nakon pokolja hrvatskih prosvjednika protiv uspostave Jugoslavije. Premda je znao da je riječ tek o manifestaciji, Angjelinović je svjesno želio proliti krv da bi se u Beogradu mogao hvaliti kako je on umirio Zagreb
 
== Vanjske Poveznice ==
*[http://www.hous.hrvati-amac.com/Vesna_Pusic.html Hrvati Amac]
*[http://hakave.org/index.php?option=com_content&task=view&id=2146&Itemid=173 Hrvatsko kulturno vijecevijeće]
*[http://www.hizbih.info/index.php?option=com_content&task=view&id=317&Itemid=31 Tekst Hrvatski Intelektualni Zbor]
 
 
{{GLAVNIRASPORED:Angjelinović, Grga Budislav}}
 
[[Kategorija:Biografije, Hvar]]
[[Kategorija:Hrvatski političari u prvoj Jugoslaviji]]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Budislav_Grga_Angjelinović"