Inačica od 20. ožujka 2011. u 13:01 uredi Ex13bot (razgovor \| doprinosi) 14.522 edits m Ispravak poveznica na Vjesnikovu arhivu ← Starija izmjena		Inačica od 17. veljače 2012. u 14:36 uredi ukloni ovu izmjenu Rovoobob (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 12.236 edits Proširio i dodao izvore Novija izmjena →
Redak 1: [[Datoteka:Prosvjedi 5 prosinca 1918 MGZ 080209.jpg\|mini\|~~250px~~300px\|Prosvjedi 5. prosinca 1918. godine]] '''Prosinačke žrtve 5. prosinca 1918.''' označava krvavo gušenje protivnika [[jugounitarizam\|jugounitarizma]] ~~pod~~po ~~vodstvom~~zapovjedi komesara zagrebačke policije [[Grga ~~Anđelinović~~Budislav Angjelinović\|Grge ~~Anđelinovića~~Angjelinovića]] nad ~~nenaoružanim~~ pripadnicima [[Hrvatsko domobranstvo\|Hrvatskog domobranstva]] (25. i 53. domobranske pukovnije) koji su prosvjedovali na [[Trg bana Jelačića (Zagreb)\|Trgu bana Jelačića]] protiv uvlačenja Hrvatske u južnoslavensku državu bez izjašnjavanja volje ili davanja suglasnosti hrvatskog [[narod]]a. To je bila reakcija na proslavu ujedinjenja, koju su jugounitaristi organizirali na Trgu. To je istodobno označavalo kraj tada 50-godišnjeg djelovanja Hrvatskog domobranstva i početak progona svih [[opozicija\|protivnika]] novo stvorene kraljevine. ==Sukob na Jelačićevom trgu== [[Datoteka:Spomen ploca Prosinacke zrtve Trg 020809.jpg\|mini\|lijevo\|Spomen ploča Prosinačkim žrtvama na Trgu bana Jelačića]] Kada je u Zagreb [[2. prosinca]] [[1918.]], na večer, stigla vijest o proglašenju Kraljevine SHS malobrojan svijet koji je bio uz [[Svetozar Pribićević\|Svetozara Pribićevića]] i za ujedinjenje počinje manifestirati za novostvorenu kraljevinu. To se ponavljalo i narednih dana a [[5. prosinca]] kada je oveći broj hrvatskih vojnika 25. i 53. pukovnije, od kojih su mnogi bili naoružani, manifestirao za republiku došlo je do sukoba.<ref name=Rudolf Horvat">Dr. [[Rudolf Horvat]], ''Hrvatska na mučilištu'', [[Školska knjiga]], Zagreb, 1992., (Pretisak), ISBN 86-03-00771-3 str. 52.</ref> Tadašnji šef policije Grga Angjelinović, ranije saznavši za njihovu namjeru prosvjeda, postavio je na neke od kuća na Jelačićevom trgu naoružane vojnike (mornare) koji su zapucali iz strojnica na prosvjednike iz 25. i 53. pukovnije te prolaznike.<ref name=Rudolf Horvat" /> Neki vojnici 25. i 53. pukovnije uzvratiše vatru ali kako bijahu nezaštićeni i na otvorenom trgu, podlegoše.<ref name=Rudolf Horvat" /> Prema službenom izvješću u tom sukobu ubijeno je 13 (od toga 9 vojnika) a ranjeno 17 ljudi (od toga 10 vojnika).<ref name=Rudolf Horvat" /> Radi tog krvoprolića zavladalo je u Zagrebu ogorčenje o kojemu se nitko nije smio javno izraziti, kako ne bi bio uhićen. Novine su morale šutjeti, da ih ne stigne sudbina pravaškog dnevnika "Hrvatska", kojemu je šef policije dr. Grga Angjelinović [[4. prosinca]] [[1918.]] zabranio daljnje izlaženje. Ubijeni su: Slavko Šćukanec, Sentmartoni, Miroslav Svoboda, Viktor Kolombar, Miloš Mrše, Mato Gašparović, Mijo Staničer, Stjepan Jureša, Josip Lupinski, Ferdo Veršec, Nikola Ivša, Dragutin Kostelac, Andro Martinko i Antun Tašner-Juričić.<ref>Dr. [[Rudolf Horvat]], ''Hrvatska na mučilištu'', [[Školska knjiga]], Zagreb, 1992., (Pretisak), ISBN 86-03-00771-3 str. 54.</ref> To je istodobno označavalo kraj tada 50-godišnjeg djelovanja Hrvatskog domobranstva i početak progona svih [[opozicija\|protivnika]] novo stvorene kraljevine. Prema službenim izvješću u tom pokolju ubijeno je 13, a ranjeno 17 ljudi. Razloge pobune sami vojnici kasnije su ovako objašnjavali: "U uzornom redu stupahu postrojbe u pravcu Jelačićevog trga uz ogromnu pratnju rodoljubnog građanstva. Naša je namjera bila proglasiti slobodnu hrvatsku republiku. Uz to se putem izražavalo veliko narodno ogorčenje protiv Srba povicima: "Dolje srpska dinastija! Dolje kralj Petar! Dolje srpski militarizam!" Zagrebački časopis ''Riječ'', br. 98. od [[30. travnja]] [[1921.]], donosi govor dr. Grge Budislava Angjelinovića u beogradskoj Skupštini, od [[26. travnja]] 1921., u kojem je oštrim tonom napao hrvatsku pravašku politiku, kojoj je donedavno i sam pripadao, da nerado gleda na ujedinjenu Kraljevinu SHS i da pokušava isprovocirati nove nerede u Hrvatskoj.<ref name="Večernji list">[http://www.vecernji.hr/vijesti/prosinacke-zrtve-zla-sjena-hrvata-nad-rodoljubima-ubijenima-clanak-224096 Večernji list: Hrvoje Dečak: Prosinačke žrtve: Zla sjena Hrvata nad rodoljubima ubijenima], preuzeto 17. veljače 2012.</ref> "Ako bi Hrvatska jednog dana postala Irska, mi ćemo opet biti žandari", kazao je Angjelinović.<ref name="Večernji list" /> Na to glas iz publike: "Vi u tome imate prakse."<ref name="Večernji list" /> ~~Dr. Anđelinović je progovorio o svojoj praksi u Zagrebu i pred skupštinskim poslanicima ponovio sto je to ucinio u Zagrebu:~~ Dr. Angjelinović je progovorio o svojoj praksi u Zagrebu i pred skupštinskim poslanicima ponovio što je to učinio u Zagrebu: "Po svojoj dužnosti smatrao sam da treba prvi da počnem i ja se tim krvavim rukama ponosim",<ref name="Večernji list" /> kazao je dr. Grga Budislav Angjelinović nakon pokolja hrvatskih prosvjednika protiv uspostave Jugoslavije. Premda je znao da je riječ tek o manifestaciji, Anđelinović je svjesno želio proliti krv da bi se u Beogradu mogao hvaliti kako je on umirio Zagreb.▼ ==Suđenje prosvjednicima== ▲"Po svojoj dužnosti smatrao sam da treba prvi da počnem i ja se tim krvavim rukama ponosim", kazao je dr. Grga Budislav Angjelinović nakon pokolja hrvatskih prosvjednika protiv uspostave Jugoslavije. Premda je znao da je riječ tek o manifestaciji, Anđelinović je svjesno želio proliti krv da bi se u Beogradu mogao hvaliti kako je on umirio Zagreb Citat iz knjige dr. [[Rudolf Horvat\|Rudolfa Horvata]] ''Hrvatska na mučilištu'': {{citat2\|U Zagrebu je [[27. prosinca]] [[1918.]] godine započela pred vojnim sudom glavna rasprava protiv 23 vojnika radi bune koju su počinili 5. prosinca. Od pripadnika 53. pješačke pukovnije bili su optuženi vodnici Ivan Perečić, Dragutin Mort i Josip Šimatović, desetnik Adolf Schwartz, razvodnik Janko Herceg te pješaci Mirko Drobac i Janko Pomjan; od pripadnika 25. domobranske pukovnije vodnik Rudolf Cecelja, desetnik Ivan Babić, razvodnici Andrija Fijan i Franjo Kovačić, te pješaci Mirko Milošak, Franjo Gašparac, Marko Majsl, Mirko Vragović, Blaž Barac, Tomo Potlaček, Konrad Škreblin, Stjepan Tresoglavec, Josip Ruklić, Stjepan Crnčec i Marko Koren, a od 2. bosansko-hercegovačke pukovnije Mustafa Bašagić. Vojno ih je odvjetništvo optužilo da su - nakon prethodnoga dogovora, da će manifestirati gradom za [[Republika\|republiku]], - sastavili povorku od 150 momaka od 53. pješačke pukovnije, kojima se priključila povorka od 100 momaka 25. domobranske pukovnije. (...) Raspravi je predsjedao potpukovnik Kasumović, a vodio je major Burkhart. Optužbu je zastupao vojni odvjetnik Ivo Stožir, a optužene su branili vojni aditori Ugrinov i Vranković, te zagrebački odvjetnici: dr. Radivoj Walter, dr. Schick i Sporčić. (...) Glavna je rasprava potrajala 3 dana. (...) Poslije dovršene rasprave proglasio je vojni sud istom [[6. siječnja]] [[1919.]] presudu, kojom se Ivan Perečić osuđuje na 10 godina zatvora, Rudolf Cecelja i Josip Šimatović na 7 godina, Dragutin Mort, Adolf Schwartz, Ivan Babić, Janko Herceg i Franjo Kovačić na 3 godine i 6 mjeseci, a Janko Pomjan, Mirko Milošak, Franjo Gašparović, Marko Majsl, Mirko Vragović, Blaž Barac, Tomo Potlaček, Konrad Škreblin, Stjepan Tresoglavec, Josip Ruklić, Stjepan Crnčec i Marko Koren na 1 godinu do 1 godine i 6 mjeseci. Sve su ove kazne većim dijelom izdržane, a tek manjim dijelom oproštene.}}<ref name="R.Horvat">Dr. [[Rudolf Horvat]], ''Hrvatska na mučilištu'', [[Školska knjiga]], Zagreb, 1992., (Pretisak), ISBN 86-03-00771-3 str. 58.-59.</ref> ==Izvori== {{izvori}} == Vanjske poveznice ==

Prosinačke žrtve 5. prosinca 1918.: razlika između inačica