Inačica od 2. studenoga 2009. u 10:55 uredi Sokac121 (razgovor \| doprinosi) Ophoditelji, Administratori 21.094 edits m - kategorija "Biografije, Skoplje" (HotCat) ← Starija izmjena		Inačica od 25. veljače 2012. u 19:44 uredi ukloni ovu izmjenu Pantagana (razgovor \| doprinosi) 1.609 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 27: '''Vatroslav Piacun''' ([[Skoplje]], [[4. travnja]] [[1931.]] - [[Zagreb]], [[6. lipnja]] [[1999.]]), [[Hrvatska\|hrvatski]] košarkaš. == ~~Sportska~~Športska karijera == Rođen je kao najstarije dijete Antuna i Terezije, nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]] vraća se [[1947]]. u [[Zagreb]]. Ubrzo se počinje baviti [[rukomet]]om uz [[Nikola Dasović\|Nikolu Dasovića]], poznatog rukometaša i kasnije košarkaša, koji ga je povukao i u [[košarka\|košarku]]. Od izgradnje poznatog terena na [[Tuškanac\|Tuškancu]] u proljeće [[1948]]., svečanog otvorenja igrališta [[27. ožujka]] [[1949]]., nadmudrivanja sa tenisačima oko toga čiji će biti teren do prvih pobjeda nije prošlo puno vremena. "Zagrebaši", kako su se zvali u početku, postali su prvaci Hrvatske po prvi put [[1948]]. godine. Knjiga [[Vukovi iz Tuškanca]] autora [[Zoran Kovačević\|Zorana Kovačevića]], odaje i to kako je Vatroslav saznao da igrač protivničkog kluba nema pravo nastupa, pa su "Zagrebaši" dobili pobjedu za zelenim stolom. 1949. godine, klub mjenja ime u [[Polet]] te neuspješno pokušava izboriti pravo sudjelovanja u saveznoj ligi. Redak 52: [[Datoteka:Sudacka iskaznica.jpg\|mini\|250px\|Sudačka iskaznica]] Prvi naslov državnog prvaka [[Lokomotiva\|Lokomotive]], kasnije [[Cibona\|Cibone]], osvojio je upravo Vatroslav i to kao trener juniorske momčadi [[26. rujna]][[1954]]. Njegovi omladinci su kasnije postali poznati i priznati košarkaši i ~~sportski~~športski radnici: [[Đorđe Bjegović]], Šunjić, [[Ivan Šiprak]], [[Milan Vidaković]], Vrhovac, [[Mirko Novosel]], Magić, Petrović, [[Marijan Catinelli]], Zdilar, Borišić, Štuka, [[Marko Rittig]], [[Boris Lalić]]. === Novogodišnji turnir u Ljubljani === Prvi veći međunarodni uspjeh "lokosi" postižu u siječnju [[1961.]] opet pod trenerskim vodstvom Vatroslava. U [[Ljubljana\|Ljubljani]] se održava novogodišnji turnir, na kojem su "lokosi" pozvani kao joker-klub koji treba omogućiti održavanje turnira. Klub [[Honved]], koji je s ~~petorkom~~petoricom ~~koja~~koji jesu s ~~reprezentacijom~~ [[~~Mađarska~~mađarska košarkaška reprezentacija\|~~Mađarske~~mađarskom reprezentacijom]] ~~osvojila~~osvojili zlato na europskom prvenstvu 1960., [[KK Crvena Zvezda Beograd\|Crvena Zvezda]] iz [[Beograd\|Beograda]] i [[Olimpija]] s izvrsnim [[Ivo Daneu\|Daneuom]] i ekipom. Pobjeda na mađarskim prvakom od 70-:62 pokazala je kvalitetu i talent ekipe koju su činili: [[Zvonko Petričević]], [[Dragan Kovačić]], [[Mirko Novosel]], [[Eduard Bočkaj]], [[Ivan Franić]], [[Matan Rimac]], [[Mladen Momčinovič]], [[Matko]], [[Vladimir Anzulović]], [[Vilim Kocijan]], [[Duško Džepina]], [[Ilija Matijević]] i [[Boris Lalić]]. Iako su izgubili utakmicu protiv domaćina, pobjeda protiv srbijanskog kluba [[KK Crvena Zvezda Beograd\|Crvene Zvezde]] od 94-:62 i sretna okolnost međusobne koš razlike donijela je "lokosima" i Vatroslavu pobjedu na turniru. Vatroslav je još jednom preuzeo trenersku palicu u sezoni [[1965]]. Sezonu su "lokosi" završili na 4. mjestu. Ekipu su činili [[Dragan Kovačić]], [[Zvonko Petričević]], [[Eduard Bočkaj]], [[Milivoj Omašić]], [[Matan Rimac]], [[Mirko Novosel]], [[Zdenko Grgić]], [[Tomislav Bajza]], [[Stipe Vrcan]], [[Roman Jurca]], [[Vladimir Gruškovnjak]], [[Đorđe Novaković]], [[Marijan Fotivec]], [[Krešimir Kralj]], [[~~MIlan~~Milan Vlatković]], [[Topalović]]. Sezona je zapamćena po poništenim utakmicama, batinama koje su "lokosi" dobili u [[Skopje\|Skopju]], udarcima letvom. "~~lokosi~~Lokosi" su izgubili i ponovljenu utakmicu, ali ona više nije ništa odlučivala: [[KK Rabotnički\|Rabotnički]] je ispao iz prve lige, a "lokosi" su ispali iz borbe za naslov seniorskog prvaka države. Vatroslav je s vremenom izašao iz košarke, nakratko se vratio [[1980]]. kao stručni suradnik u ženskom košarkaškom klubu [[KK Monting\|Montingu]] koji je [[1980]] osvojio [[Kup Lilliane Roncheti]], pod trenerskim vodstvom [[Mirko Soboćan\|Mirka Soboćana]]. Vatroslav je bio i sudac, o čemu svjedoči sudačka iskaznica pronađena među dokumentima njegove sestre Nevenke Lončarić.

Vatroslav Piacun: razlika između inačica